a ne zaslužujem čuti od tebe riječ “možda”. To nitko ne zaslužuje. Jer “možda” nije odgovor.
Nitko ne zaslužuje da čuje zvuk dosade na osobi s druge strane linije, bez da si uopće pitao kako mi je prošao dan. Nitko ne zaslužuje čekanje, jer se danima ne javljaš.
Nitko ne zaslužuje biti s nekim tko se u potpunosti ne zalaže da bi nekome uljepšali dan. Nitko ne zaslužuje da osjeća samoću dok je u vezi s nekim. I nitko ne zaslužuje da se njegov trud ni malo ne cijeni, a druga strana ni ne pokušava potruditi se.
Nitko ne zaslužuje čuti riječ možda. Ne želim više čuti kako mi govoriš da ćeš “razmisliti o tome”, odnosno da ćeš “možda” ići negdje sa mnom. Ne želim ti više oduševljeno govoriti o događaju koji će se uskoro biti, a da me ti gledaš s gađenjem.
Ne želim da moje osjećaje povlačiš prema dolje, a ujedno gradiš sve više i više zidova između nas.
Dosta mi je da me ljudi gaze i odnose se prema meni kao prema komadu mesa. Dosta mi je da me podcjenjuješ, da se sa mnom poigravaš. Ja nisam prazna lutka, ja sam žena – tužna žena, ali samo trenutno.
Zaslužujem zagrljaje kojima nema kraja, zaslužujem poljupce koji zaustavljaju vrijeme, zaslužujem oduševljeno izgovoriti “da“ – toliko velik osmjeh kojeg neću skidati danima s lica.
Svi zaslužujemo više od samo običnog “možda”.
Svi zaslužujemo razgovore zbog kojih će naše tijelo drhtati strašću. I ručkove koji će satima trajati. Zaslužujemo noćne duge razgovore zbog kojih će naša srca svijetliti u marku.
Ja zaslužujem više. Svi zaslužujemo više.
Zaslužujem u svom životu ljude kojima će do mene biti stalo. Koji mi žele promijeniti život da postanem najbolja verzija sebe. One koji mi dotiču dušu i koji me žele gledati kako sjajim.
Zaslužujemo svi bolje nego što to i mislimo.
Ti koja ovo čitaš zaslužuješ sve najbolje.
Ne da netko sliježe ramenima pokraj tebe kao da ne postojiš.
Ti- da ti – zaslužuješ sve da odgovore ovog svijeta.
Zaslužuješ najbolje ljude oko sebe.
Zaslužuješ onog koji će ti dokazati koliko si jedinstvena, posebna i blagoslovljena žena.
