Predstavljamo vam Katarinu Džale, poduzetnicu i modnu dizajnericu, našu Tuzlanku sa zagrebačkom adresom.
Vaš početak ka uspjehu je izgledao kako…?
Studiranje po danu, dizajniranje i šivanje odjeće po mjeri po noći.
Zašto volite svoj posao?
Moj posao nije posao, moj posao je vječita igra i istraživanje, stalna potraga za novim i drugačijim. Često iz ničega stvaranje nečega. Vrlo dinamičan i uzbudljiv. Rijetki su dani koji se ponavljaju, tako da po prirodi radoznala kakva jesam uživam uvijek iznova u otrkivanju sebe i nadrastanju vlastitih mogućnosti i postignuća.
Da li je dan dovoljno dug da uradite (privatno i poslovno) sve što planirate?
Dan mi nikad nije dovoljno dug za sve ono što želim napraviti. Ali sam s godinama stekla jednu mudrost da s mirom ostavim nešto i za sutra.
Kako se opuštate nakon napornog i stresnog dana?
Meditiram i prakticiram neke tehnike vizualizacije, slušam muziku na radiju, prošetam oko jezera.
Životni moto?
Jednostavan – Živi svoj život i pusti druge da žive svoj život.
Svima nam ponekad zatreba savjet. Kome vi idete po savjet?
Po savjet prvo odem Rašeljki Maras, koja je moja najbolja prijateljica i sad i poslovna partnerica. Ona mi uvijek kaže ono što misli, pa makar mi se to i ne sviđalo taj moment.
Da li ste bili u situaciji da morate birati između karijere i porodice?
Ne doslovno.
Kako prihvatate kritiku na svoj račun?
Ako je konstruktivna, rado, jer učim iz nje o sebi i pomaže mi da rastem kao osoba.
Najemotivniji trenutak u životu?
Teško mi je izdvojiti jedan jer dijelim život na tri života i svaki ima svoj najemotivniji trenutak.
Život u Tuzli do osamnaeste godine- najemotivniji trenutak – odlazak iz Tuzle ispred Hotela Tuzla i put od 48h do Zagreba, ni ne sanjajući da će jednog dana doći Facebook i sve nas ponovo povezati, ma gdje god bili, činilo se tada iznutra da umirem.
Život u Zagrebu do 30-te, borba za opstanak cijele naše porodice. I taman kad smo se snašli i sredili – smrt majke.
I ovaj treći sad koji živim, najemotivniji trenutak do sad je lansiranje novog proizvoda i otvaranje firme u Americi, jer je to nekako simbol uspjeha, inata da unatoč svemu idem naprijed i da se može nakon niza peripetija u životu stati na svoje noge i živjeti san.
Tri najvažnije stvari u životu?
Ljubav prema sebi prvo, da bih znala voljeti druge, ljubav prema drugima i muzika.
O čemu maštate?
O kući punoj smijeha.
Spadate li u gurmanske tipove, koje je vaše omiljeno jelo?
Volim prirodnu hranu, sezonsku, što manje termički obrađenu i jednostavnih okusa, ne volim presoljeno i začinjeno da se ne osjeti ona prava bit hrane koju jedem.
Da imate moć, kakvu biste promjenu napravili u BiH?
Da imam čarobni štapić od BiH bih napravila zemlju u kojoj ljudi žive od turizma, proizvodeći kreativne i skupocjene proizvode malih serija, radeći kao turistički vodiči po prekrasnim planinama, šumama diljem zemlje, otvorila mnogo luksuznih sadržaja, jer rijetke su takve prirodne ljepote od mora do planine na tako malom gografskom području, a dizajn motiva koji bi pratio tu priču svakako bi bio zeleno srce. Jer ona ima oblik srca.
Na šta ste slabi?
Na djecu i životinje. Mislim da su sva djeca naša djeca i da na nam odraslima počiva odgovornost da se svi zajedno pobrinemo da naša djeca imaju lijepe i radosne dane već danas, a ne da čekamo tu neku budućnost da im bude bolje.
Volim sve životinje, imala sam psa koje sam udomila kad mu je bilo 8,5 godina, Zvao se Čarli i bio je moj najbolji prijatelj 8 godina. Moja najbolja prijateljica Rašeljka je imala Mazu donedavno, tako da inspirirana našim otišlim ljubimcima uskoro počinjemo i jednu humanitarnu priču koja je vezana za brigu za napuštene životinje i pomoć starijim osobama koji ne mogu sami se brinuti za svoje ljubimce, a žele i vole njihovo društvo.
Kada je žena najljepša?
Kada je sretna sama sa sobom!
