Predstavljamo vam prof.dr.Nurku Pranjić, redovnu profesoricu na Medicinskom fakultetu u Tuzli i specijalisticu medicine rada.
Vaš početak ka uspjehu je izgledao kako…
Početak moje profesionalne karijere podrazumijevao je terenski rad u brojnim industrijskim radničkim ambulantama. U želji da se potpuno razumije etiologija zdravstvenih poremećaja radnika počela su se rađati brojna nova pitanja o kojima ništa nije pisalo u prethodnim udžbenicima. Bilo je potrebno naći odgovore u cilju donošenja adekvatnih odluka o dijagnostici i tretmanu radnika, čije zdravlje uglavnom ovisi od faktorima i uslovima okoliša. To me je potaknulo da krenem u svijet novih znanja i sticanja novih naučnih i kliničkih vještina. Moja prva istraživanja koja su se odnosila na uticaj isparenja i teških metala na zdravlje radnika zaposlenih na benzinskim stanicama odvela su me na sve-američki kongres Medicine rada i okoliša u Arizonu (Phenix) 1998. godine. Tada sam već bila specijalista medicine rada i magistar nauka sa 13 godina radnog iskustva.
Zašto volite svoj posao?
Zato što su ljubav i rad izvori zdravlja i blagostanja. Moj posao me ispunjava srećom pogotovo kad osjetim pozitivne ishode. Uz razvijenu empatiju, slijedeći Hipokratovu zakletvu i ljubav prema ljudima svakodnevno održavam svoje zadovoljstvo i motivaciju za rad. To me pokreće da otkrivam nova i nepoznata područja. Samo tako se mogu donositi odluke utemeljene na osnovu najbolje medicinske prakse.
Da li je dan dovoljno dug da uradite ( privatno i poslovno) sve što planirate?
Nažalost, nikad dovoljno vremena da se kvalitetno uradi sve planirano. Ali poslovi kojima se bavim su češće neplanirani i ograničeni u vremenu odlukama na koje ne mogu uticati. Problem je veći kad se očekuje moja lična, ekspertska odgovornost. Veoma često padam u zamku različitih stresora koji me pritiskaju, a pogotovo vremenski tjesnac. Najčešće svaki vikend radim, a savjetujem druge da to ne čine.
Kako se opuštate nakon napornog i stresnog dana?
Imam ogromnu podršku mog muža i moje djece. Sigurnost mi takođe, pružaju moji dragi, iskreni prijatelji. Ali, najveće čudo se dogodi s Teom, mojom unučicom jer jednim njenim pogledom iščeznu sva dnevna opterećenja. Moram reći da sam unazad nekoliko godina poredala svoje najvažnije ljubavi, svoje staklene čaše i definisala svoje prioritete. Sve negativne energije ostavljam iza sebe zauvijek. Često otputujem u ljepše svjetove i lakše podnosim sljedeće stresove.
Životni moto?
Uživam u životu danas, juče je prošlost, a sutra možda neće doći!
Svima nam ponekad zatreba savjet. Kome vi idete po savjet?
Moj muž je moj najbolji prijatelj.
Da li ste bili u situaciji da morate birati između karijere i porodice?
Kad se hoće i ima cilj, sve se može.
Kako prihvatate kritiku na svoj račun?
Kritike koje su osnovane služe samopopravkama i samopoboljšanjima.
Najemotivniji trenutak u životu?
Teško je izdvojiti samo jedan nekome ko je veoma emotivan. Bilo ih je puno i obično su povezani s pobjedama. Tačno je da su uvijek trenutak.
Tri najvažnije stvari u životu?
Ljubav, rad i zdravlje.
O čemu maštate?
O općem dobru.
Spadate li u gurmanske tipove, vaše omiljeno jelo?
Nisam sigurna. Nekad osjetim emotivnu glad, ali volim sladoled!!!
Da imate moć kakvu biste promjenu napravili u BiH?
Vladu ljudskih prava, novih ideja, kompetencija i vještina.
Na šta ste slabi?
Na moje najmilije.
Kada je žena najljepša?
Kad postane majka.
