Kraljevski grad Jajce nalazi se na ušću Plive u Vrbas. Grad na obalama prelijepih rijeka oduvijek je privlačio osvajače koji su naseljavali ovo područje od najstarijih vremena.Jajce je bio prijestolnica posljednjih bosanskih kraljeva među kojima i Stjepana Tomaševića (1461-1463). U ovom periodu srednjovjekovni bosanski gradovi postaju mjesta pismenosti, nauke i kulture.
Već tada je bilo poznato zanimanje pisara, neophodno za obavljanje trgovačkih, administrativnih i drugih poslova.
Žive su trgovačke veze Jajca s Primorjem, tako da grad izrasta u napredno naselje koje osim upravnog i političkog važi i za privredni centar tadašnje Bosne. Iz dalmatinskih gradova Splita, Zadra i Dubrovnika dolaze majstori koji podučavaju Jajčane raznim zanatima a mnogi odlaze u ove gradove kod poznatih majstora raznih struka. Neki su postali vrsni majstori.
Stari grad, ili tvrđava, najuočljivija i najimpozantnija je jajačka građevina čija je izgradnja označila nastanak grada Jajca.
Ukratko, ona je još uvijek zanimljiva našim historičarima zbog tragova građevine koja je postojala na ovom mjestu prije nego je tvrđava , kakvu danas vidimo i poznajemo , izgrađena i kakva je do danas ostala većim dijelom. Na to ukazuju zidani kamen i sedra koji se razlikuju na donjim slojevima tvrđave, odnosno na njenom temelju.
„Događaj koji je prethodio gradnji tvrđave je vrijeme kada je mađarski kralj Ljudevit bio odlučio da „provali u Bosnu“ 1363.godine. Ispod grada Sokola (mjesto 7 km udaljeno od Serića prema Gerzovu), kralj je „pošao iza 10. srpnja a na 19. srpnja bijaše već u Virovitici u Slavoniji. Glavna zasluga što je Ugarska (Mađarska) vojska prisiljena na povratak, ide vojvodu Vukca Hrvatinića, otca osnivača grada Jajca,hercega Hrvoje a kralj ga za to baš kraljevski nagradio.
Na 2. kolovoza 1366. izdade mu naime Tvrtko listinu pod Prozorom u Rami kojom mu daruje isti grad Sokol u Plivi a njime i svu Plivsku župu u plemenito, jer mu je u ono doba, kada stize kralj „Lauš“ pod Sokol u Plivi vijerno poslužio.“
(Dr. Ćiro Truhelka „Kraljevski grad Jajce“, Sarajevo 1904.god.)
„Vrlo je važno ustanoviti (ovom događaju) tko su sve „svedoci dobri Bosnane“: knez Vlaj Dobrojević zatim kaznac Sanko, župan Crnug, župan Brajko Pribinić, tepčija Vučina, knez Vlatko Obrinović, tepčija Milat, njegovi činovnici-trojica dvorjanici, a četvorica knezovi ili župani iz bosanskih zemalja“.
(Nada Klajić „Srednjovjekovna Bosna“, Zagreb 1994.god.)
Kasnije će Vukcov sin Hrvoje odabrati iz strateških razloga Jajce mjesto na kome će graditi tvrđavu čime će ovo područje dobiti veliki značaj ne samo za ovo područje već i značaj same države Bosne. Jajce kasnije postaje kraljevskim gradom!
Treba napomenuti da su brojni važni detalji unutar grada nestali ili uništeni te bi onim najvećim zaljubljenicima trebalo dati podršku da barem po sačuvanim i poznatim opisima ponovo grade i vraćaju gradu ono što su mu bure povijesti i ljudskog nemara oteli.
„U unutrašnjosti tvrđave sačuvana je turska barutana, sagrađena u 17. vijeku, vrlo zanimljiva zgrada po svojoj arhitekturi. Do barutane (džebhane), na južnoj strani, uzdiže se poveći bastion na kome je još za vrijeme austrougarske okupacije postavljena sirena (prvo ručna a kasnije električna za uzbunu). U tvrđavu se ulazilo sa južne strane koju su izgradili Mađari. Uz ovu nalazi se i stara bosanska kapija sa kraljevim grbom.
U unutrašnjosti se nalazi rezervoar gradskog vodovoda, koji je izgrađen još za vrijeme Austro-Ugarske (Austrijske i Mađarske) i koji je bio u upotrebi između dva svjetska rata. Tu se nalazi i jedan bunar iz kojeg su se vojničke posade snadbijevale vodom. Za vrijeme stare Jugoslavije (Kraljevine Jugoslavije), tvrđava je uvijek bila zaključana i nalazila se pod nadzorom Gradskog načelstva. Mnogi su je turisti posjećivali. Opštinski službenik Ibro Bibić je izvjesno vrijeme obavljao i dužnost gradskog vodiča. Tvrđava nije služila samo za posjete domacćh i stranih turista. U njoj su se ljeti često priređivale razne priredbe i teferiči. Godišnje zabave vatrogasaca bile su najposjećenije, jer su oni imali dobru limenu glazbu koju je narod najradije slušao.“
Hazim Eminefendić „ Jajce 1878-1941“, Jajce 1989.god.)
Foto: Samed Žužić, Suzana Pastuhović, Facebook
