A takve ljude moraš čuvati. Pojave se jednom u sto godina i pripadnu baš tebi. Možda ih nisi ni zaslužio, ali nekim čudom Bog je odlučio da budu na tvojoj strani. Posebni su i svjestan si toga.
Pogledaš li svoj život unazad, vidjet ćeš da si od rođenja nailazio na pogrešne i sebične. Davao si mnogo, iako ništa nisi dobijao zauzvrat. A sada, kada si skoro odustao, došao je tvoj spas. Spas u obliku neodoljivog osmijeha, krupnih očiju i pomalo blesavog karaktera. Osjećaš se potpuno drugačije. Slobodno i zauzeto u isto vrijeme. Ne strahuješ od budućnosti, ne razmišljaš o prošlosti, jednostavno uživaš u sadašnjosti. Opet dišeš punim plućima, a do jučer si se gušio u ljudskoj gluposti. Opet se glasno smiješ, premda si do nekidan tiho plakao. Konačno uviđaš kako nije bitno koliko su te drugi razočarali, sve dok imaš s kim zakrpiti stare ožiljke.
Naposljetku spoznaješ kako je lijepo voljeti nekoga, znajući da ti taj netko neće okrenuti leđa. Uživaš u toj blizini, bez ijednog razloga ili ikakve koristi. Tebi je ta osoba sve što imaš, sve što ti treba i sve što te održava živim.
