Obratila se jednoj od njih, te ju pitala koliko je godina imala kada se udala.
Rekla je da ne zna, jer nema rodni list. “Mora da sam se udala kada sam imala negdje između pet i sedam.”
Ova srceparajuća priča nije izuzetak. Svake godine, 12 miliona maloljetnih djevjaka je prisliljeno na udaju.
One nisu išle prema oltaru, ka muškarcu svojih snova; kao djecu su ih dali za starije muškarce, čime one uglavnom gube priliku da se obrazuju. Podliježu rizicima nasilja u porodci, bolestima, te su obično “osuđene” na život u domaćinstvu.
40% žena iz Etiopije, što znači preko dva miliona, stupi u brak prije 18. godine, ali problem nadilazi granice ove zemlje – pogađa sve zemlje širom svijeta.
Jedna od pet djevojaka je udata prije punoljetstva, i rizik se uporno povećava, navodi Internacionalana koalicija zdravlja žena (International Women’s Health Coalition).
I pored blage promjene u svijesti, roditelji i dalje daju svoju maloljetnu djecu po uzoru na neka vjerska uvjerenja, kulturološku praksu, ali i zbog velike stope siromaštva. Često su ćerke roditeljima finansijski teret, i njihovom se udajom smanjuje broj gladnih usta u kući. U mnogim mjestima se žene gledaju tek kao utrobe i domaćice – te pogodne za obavljanje ta dva posla. Stoga, iako imaju tek osam godina, udaju ih.
“Suština je zapravo u neravnoravnosti između tih dječaka i djevojčica..”, kaže van Oranje. “I to se vidi se upravo u toj ideji da je djevojčica teret kojeg želiš da se riješiš.”
Statistika o ovim brakovima je poražavajuća, stoga je ona, zajedno za VOW organizacijom, pokrenula akciju “da ovakvi brakovi uđu u istoriju do 2030.”.
VOW nastoji da promijeni narativu, zajedno i sa velikim kompanijama iz te industrije vjenčanja, a sam cilj im je jasan: da iskoriste novac koji ova industrija zaradi, za nešto dobro.
VOW kanališe novac koji zaradi sa partnerom Girls First Fund, organizacijom koja pomaže zajednicama gdje je rizik pomenutih brakova izražen, kroz edukacije i hot line koji djevojke mogu da pozovu u slučaju da im se sprema bračna ponuda. Samim tim, biće u prilici da dođu do određeih podataka i da targetiraju glavne uzroke tomu, na koje bi se onda kroz edukaciju (između ostalog) mogli fokusirati.
Napori uloženi u ovu akciju će, nadamo se, nagnati čitavu industriju vjenčanja u akciju.
“Promjene se ne dešavaju preko noći. Ali znam da je promjena moguća.”, kaže van Oranje.
Izvor: Megan DiTrolio – marieclaire.com
