Ali zašto muškarac o kojem sanja jaka žena „mora uvijek da bude vuk, skitnica, zašto uvijek onaj koga je teško dobiti, zašto uvijek onaj koji je za nas najmanje dobar? Zašto nam je dosadan pristojan momak iz komšiluka, zašto ne možemo da se zaljubimo u jednog normalnog ljubaznog čovjeka?“, pita se Štorhova. Tu se krije neka psihološka tajna, radi se o iracionalnom ponašanju koje traži dubinsko tumačenje.
Koristeći se saznanjima jungovske psihologije, Štorhova pokazuje zašto se jaka žena ponaša nerazumno, zašto nesvjesno neprestano radi u korist svoje štete, odnosno sabotira sebe samu u ljubavnim vezama. Čak i jaka, pametna žena pravi pogrešne izbore, zato što našim doživljajima, emocijama, strastima i ponašanjem prevashodno upravljaju nesvjesne sile, arhetipski obrasci. U odlučujućim situacijama često ne upravljamo mi, nego jedan tajni, nevidljivi kormilar. Taj u nesvjesnom žene skriveni, ali vrlo moćni kormilar je Animus.
Ko je Animus i šta čini?
On je, kratko rečeno, muški element ženske psihe. Animus je univerzalna unutrašnja arhetipska predstava suprotnog pola u kolektivnom nesvjesnom žene. U svom nesvjesnom svaka žena ima i mnoge „muške“ kvalitete kao što su borbenost, težnja ka redu, sklonost principijelnosti, logici, teorijskom mišljenju, žudnja za moći i nezavisnosti. Animus se ispoljava u liku Letećeg Holanđanina, ali se otjelovljuje i u drugim likovima kao što su Don Žuani, dugobradi profesori, vojnici, fudbaleri, piloti ili glumci (Jolanda Jakobi, Psihologija Karla Gustava Junga, 2000).
Ovaj arhetip, u povoljnom slučaju, omogućava ženi da bolje razumije mušku dušu i da uspostavi dobru komunikaciju sa drugim polom. A u duši muškarca muškarca, u njegovom nesvesnom nalazi se mitska, arhetipska slika žene – Anima.
Kada se žena zaljubi, stvar preuzima „skriveni kormilar iz nesvjesnog“, tj. njen Animus. Ovaj arhetipski lik je kod žene formiran po ugledu na patrijarhalnog oca, zaposlenog, konzervativnog i često odsutnog iz kuće. Upravo zato se i savremena jaka žena, uprkos svojim liberalnim pogledima, zaljubljuje u skitnice, nestalne, odsutne, „mačo“ tipove, koji suzbijaju svoju potrebu za vezanošcu, a ne u osjetljive i pristojne momke. Najveći neprijatelj jake žene je u njoj samoj, u njenom nesvjesnom, a to je ovaj negativni patrijarhalni Animus, koji prezire žene i gleda na njih sa visine.
Uostalom, poznato je iz istraživanja da čak i mnoge studentkinje, recimo, fizike, ako su patrijarhalno vaspitane, često puštaju svoje momke da im objašnjavaju fenomene energije, teoriju relativiteta i slično, jer ako ne budu dovoljno „ženstvene“, biće ostavljene! Kada se slobodoumna, nezavisna žena zaljubi, aktivira se njena nesvjesna strana ličnosti. A to znači da se žena ne zaljubljuje u stvarnog muškarca od krvi i mesa, nego u dio sopstvene ličnosti, u svog Animusa koga projektuje na tog muškarca! „Mi ne susrećemo princa iz bajke, nego jednostavno sami sebe“, piše Maja Štorh.
Kako postati samopouzdana i zadovoljna žena
Kada jaka žena uspije da osvijesti svoju unutrašnju slabu ženu, njeno ponašanje se korjenito menja. „Tada će ona postati žena koja je spremna da se daje, koja može da bude popustljiva i mila, ali je uprkos tome i autonomna.
Ona postaje žena koja ne brka pojmove biti ,popustljiv’ i biti ,slab’“, tvrdi Maja Štorh. Važno je, takođe, da žena u sebi izgradi drugačiji tip Animusa, koji neće biti negativan, već pozitivan, prijateljski u odnosu na nju. To se postiže prije svega upoznavanjem unutrašnje predstave muškarca u sopstvenom nesvjesnom. „U momentu kada žena prepoznaje svog unutrašnjeg skitača kao svoj sopstveni unutrašnji dio i odgovarajuće potrebe koje su do tada bile nesvjesne, a svjesno ih ugradi u način svog života, događa se nešto fantastično: ona ne mora više da se zaljubljuje u usamljene vukove lutalice.
Ona će iznenada moći da se interesuje i za druge muškarce. Na primer za muškarce kojima je važna blizina i veza“, kaže Maja Štorh. Sada se prolazna i kratkotrajna zaljubljenost može pretvoriti u stabilnu i trajnu ljubav. Jedna zrela veza jake žene sa jakim muškarcem podrazumijeva da žena, pošto je povukla svoje projekcije Animusa, sada otkriva u sebi muške osobine, koje je do tada projektovala u muškarce, te da ih sada, osvješćene, integriše u svoju ličnost, tamo gdje one i pripadaju.
Kada savremena žena postane svjesna sebe i svojih moćnih arhetipskih obrazaca, koji nevidljivo, iz dubine upravljaju njenim životom, tada će postati istinski slobodna i moći će da napustiti kobnu i jalovu igru sa muškarcem tipa usamljenog vuka.
Sjenka: tamna strana ličnosti
Pod Sjenkom se podrazumijevaju sve one skrivene, nepriznate osobine neke ličnosti. To su, kaže Jung, sve one mračne crte ličnosti kojih se ona stidi ili koje prezire, te nije svjesna da ih sama posjeduje. U Sjenci, u mračnom, nesvjesnom dijelu ličnosti, nalaze se nepoželjne osobine karaktera, stavovi i sklonosti osobe koje su upravo zato potisnute i otcijepljene od cjeline ličnosti.
Negdje duboko u preterano marljivom čovjeku, tačnije u njegovoj u sjenci, leži bezbrižni ljenjivac, baš kao što naglašeni moralista u svojoj sjenci krije raspusnog sladostrasnika. Osoba istog pola koja nas bez vidljivog razloga naglašeno iritira, predstavlja ovaploćenu našu Sjenku. U njoj su sadržane projekcije mračne strane naše ličnosti („Pokaži mi čovjeka koji te strašno nervira i ja ću ti pokazati tvoju sjenku“).
Za jaku, razumnu ženu njena Sjenka, koju mrzi i prezire, jeste umiljata, naizgled lakomislena, a zapravo proračunata „ženstvena žena“, „lutkica“ što hvata muškarce na svoju slabost i „glupavost“. Ove nježne, „slabe“ žene, obično imaju „bubice“, neobjašnjive promjene raspoloženja i vrlo bogate muževe, koji za njih rade, kaže Maja Štorh. Što je jaka žena moćnija, samosvjesnija, to je, na njen užas, ona slaba žena u njoj, bespomoćnija i razmaženija!
Piše: Žarko Trebješanin, psiholog
(kronervijesti.info)
