Eto, živimo u takvom vremenu. I ne možemo protiv njega.
Ja prva čeznem za onim nekada vremenom, u kojem su živjeli moji mama, tata, nana, djed – da doživim ta ašikovanja s prozora, druženja… Ma, samo da osjetim dašak tog vremena kojeg toliko hvale i za kojeg kažu: Eh, kako je bilo kad smo mi bili mladi.
Piše: Belma Krajišnik
Samo da vidim jesu li oni budalasali kao mi, jesu li se malo više trudili da zavedu nekoga na koga ‘bace oko‘ i je l’ to sve imalo malo ljepšu čar.
Čačkala sam po, gdje drugo, nego – društvenim mrežama. Razgovarala sam sa ženama koje žive sad, u doba nevjerovatnog razvoja tehnologije, u vremenu kada se sve svodi na “Add friend”, “Poke”, “Like” i ostalo.
Sjećate li se mIRC-a, Derneka, Kafića, koristi li još neko Badoo?
Kaže mi jedna Tanja: Upoznala sam ga preko Facebook-a. Dodao mene i prijateljicu, jer nije znao koja sam ja. Budući da sam ja tada ulazila jednom tjedno na FB, javio se mojoj prijateljici i napisao “Pozdravi Tanju”. Meni ona to prenosi, govorim ja “Pozdravi i ti njega”, jer sam mislila da je to jedan dečko kojeg obje znamo. Međutim nije bio, totalno nepoznata osoba i njoj i meni. I ja se njemu javim, kao rekla mi je ta i ta da si me pozdravio, izvini ali da li se znamo. I, eto tako je sve počelo. Evo sad će i 7 godina otkako smo zajedno”.
“Badoo! On sa Ilidže, ja iz Tešnja i evo nas godinu i 9 mjeseci skupa”, dodala je Dženana.
Sjećate li se svojih nickova na mIRC-u? Pamtite li kroz kakve sve društvene mreže smo prošli u proteklih 10-tak godina i koliko su nam te društvene mreže srozale samopouzdanje?
Ima i onih žena koje nisu hrabre u ovim avanturama.
“Koliko vas, ne samo da je našlo momka, već i muža preko interneta. Nevjerovatno. Šta će mi neko koga ne znam i ko može napisati i napričati o sebi svašta. Malo šale i ja to ćao. Nikad mi nije palo na pamet da se upoznam s nekim tako. Baš ste vi žene hrabre”, kaže Zuhra, možda se ohrabrujući za ubuduće.
“Ja sam se sa svojim dragim “spojila” preko zahtjeva na FB, koji je tako danima stajao na “prihvati-odbij”.. Stid me i reći nakon koliko dana onako iz dosade prihvatim. l tako, nedugo poslije prihvatanja stiže mi poruka “Napokon da me prihvatiš”. I, eto tako. Poruka po poruka, 3 godine. Evo sada iza Nove godine očekujemo sina. Što bi se reklo: Ljubav na prvi pogled ili na prvi zahtjev”, rekla nam je Mirnesa.
Istina je, ima i onih slučajeva o kojim sam govorila na početku. Vrijeme bez interneta, bez zahtjeva za prijateljstvo, a takvu priču nam je ispričala Enida: Ja sam svog muža upoznala u kafiću. Tad u to vrijeme slabo je ko imao net, ali ja sam sjedila sa drugaricama, a on je uporno slao konobara da dam svoj broj. Pa je prije nego sam krenula kupio ružu i donio i dao svoj broj. Kaže: Kad pogledaš ovu ružu i sjetiš me se pozovi me. I evo sutra će nam 10 godina braka”.
Ostaje žal za vremenom prije svega ovoga. Imate li vi ovakve priče? Ispričajte nam!
