Razmišljaš o tome koliko si vremena izgubila s njim. Koliko sati, dana, tjedana, mjeseci, koje si provela pokušavajući ga upoznati, učila si sve njegove želje, sve što voli, sve što ne voli, njegove hobije i njegove interese, njegove omiljene filmove i knjige.
Prisjećaš se onih dana kada ste hodali ulicama grada držeći se za ruke, kada te poljubio po prvi put, a njegove su usne imale okus vina kojeg ste zajedno ranije otvorili.
Misliš o vremenima kada te nasmijavao, i kako je ispaljivao viceve kako bi se ti nastavila smijati. Sjećaš se način na koji je pogledao i rekao ti: kako si savršena da bi bila istinita, sve dok si to za njega prestala biti. Tada se smijeh pretvorio u suze, a šetnje niz ulice s isprepletenim prstima ostale su samo u sjećanju. Sjećaš se svih stvari koje je učinio da bi se zaljubila u njega i sada žališ svaki korak kojeg si napravila jer si posrnula.
Žališ zbog one noći, zbog onog mjesta na kojem si njega upoznala, te noći si se nasmijala, on ti je prišao i pitao za ime, sada ti je žao što si ga upoznala, ljuta si na samu sebe što si ga pustila u svoj život da se tako polako uz igre i strategije koje je imao, uvuče pod tvoju kožu, pod tvoju plahtu.
Ali ti nisi bila igra koju je namjeravao igrati, ni strategija koju je namjeravao koristiti, ti si djevojka kojoj on nije dao šansu, budući da postoji toliko toga u tebi što je prerano napustio i nije otkrio. Nije naučio kakvu dobrotu posjeduješ u sebi, a nesvjesno pokazuješ prema onima koje voliš i prema onima koje ne voliš.
Nije naučio o tvojoj žeđi za životom, niti je naučio nešto novo o tebi što te okrepljuje. Nije saznao razloge zbog kojih si postala tako divna žena koja si danas, načine na koje razmišljaš, načine na koje živiš, uživaš, zbog kojih si sretna, nije saznao ništa od toga. Nije te upoznao.
Ali draga, nisi ni ti njega uistinu upoznala. Jer gledajući unatrag, jedino što ste vas dvoje zaista znali jedno o drugom, su bili mali odlomci iz vaših života. Bili ste poput kratkog teksta na poleđini kojeg svaka knjiga ima, ili izvadak u kojem pokušaš uvjeriti nekoga da te voli. No, nikoga se ne bi trebalo uvjeravati ili natjerati da nekoga voli, to se prirodno treba dogoditi.
Dakle, kada se sjećanja ponovno vrate i počneš žaliti, zapamti ovo: zapamti da ste jedno drugom bili kratak dio života u kojem ste jedno drugo vrlo malo upoznali. Sjeti se toga, a zatim se sjeti koliko stvari je predivnih ostalo koje on nije upoznao, a ni ti nisi toliko toga saznala o njemu, jer ste prekratko trajali.
Zapamti sve one dijelove sebe, koje on nije imao zadovoljstvo da ih osjeti jer je otišao. Ali znaj da ćeš naći nekoga tko će ostati dovoljno dugo da stvarno sazna tko si ti zaista, prije donošenja bilo kakve prosudbe o vrsti ljubavi koju zaslužuješ. Jer mogla si reći prije njega, mogla si ti biti ta koja će reći “ja zaslužujem boljeg”, jer u dubini sebe, znaš da zaslužuješ
Ne žali zato što si se u njega zaljubila, ne žali zbog potrošenog vremena kojeg si provela s njim, prihvati da je gotovo. Osvijesti da si iz ove veze nešto novo naučila, neko novo si iskustvo stekla. Samo to prihvati. Jer da je trebao ostati, da je on taj pokraj kojeg bi bila sretna, pokraj koga bi živjela kao da si jedina žena na svijetu, on bi ostao. Sve se u životu događa s razlogom. Tako je postojao razlog zbog kojeg vi niste uspjeli. Ali znaj da će stići onaj s kim ćeš uspjeti.
