Ako ste ikada preispitivali svoju situaciju i pitali se da li je vrijeme za odlazak, pokušajte da razumijete šta je to presudno kada žena konačno riješi da ode i zapitajte se – da li vam bilo koja od sljedećih izjava zvuči poznato.
Nekada je bila sretna tamo gdje je bila. Bilo je beskonačno mogućnosti, živjela je duboku i moćnu ljubav, i željela je očajnički da to oživi ponovo. Na početku, bila je divna i radosna dok su zajedno istraživali nove stvari i toliko je toga naučila o sebi. Sjećala se zabavanih stvari koje su imali i koliko je bila ispunjena. On je bio sve što je ikad željela.
Njeni prijatelji, porodica, poznanici komentarisali su koliko je sreće imala, čak su joj pomalo zavidjeli na radost koju je emitovala. I oni su želeli takav život, ili je ona bar tako mislila.
Kada su stvari počele da se mijenjaju, osjećanja rasipaju, pitala se šta je pošlo naopako. Nadala se da će se sve vratiti na staro, da će sve biti ponovo intezivno. Bila je uznemirana, osjećala je da je ona kriva.
Mnogo puta je analizirala – treba li možda da ode? To je bio prvi znak da je trebalo da uradi upravo to. Ipak, ona je tražila znakove koji će joj ukazati da ostane. Hvatala se za slamku. Ponekada, kada bi bila dovoljno uporna, ona bi ih pronalazila.
Na neki način znala je da žmiri na oba oka, ali i dalje je mislila da će stvari profunkcionisati. Na kraju krajeva, nije bilo toliko strašno, i postojalo je par dobrih stvari… Drugima je i gore, nalazila je opravdanja. Osjetila je izvjesnu sugurnost jer zna šta očekuje, ali to ne donosi sreću.
Imala je još hiljadu razloga zašto bi bilo dobro ostati. Bila je uplašena, zabrinuta šta će sve izgubiti ako ode. Ali, koliko će je tek koštati ako ostane?
Počela je da otkriva hrabrost i snagu u sebi, za koju je oduvijek znala da su “zakopane” negdje u njoj. Razmišljala je koliki je rizik.
Znala je koliki potencijal ima i da će je odluka da ostane povrijediti još više, možda i uništiti. Više nije osjećala krivicu da je učinila nešto loše. Jer zapravo i nije!
Dosta je
Dosta joj je svega, shvatila je da joj pređašnji život ne služi, tužna je i isfrustrirana.
Dala je sve dok više nije imala šta da da. Željela je da bude nasmijana i poletna, kao onda kada je sve počelo. Znala je da je odlazak neminovan, ali nije znala kako i kada. Odugovlačila je, ujedno se pitavši šta to čeka. Ali konačno, otišla je.
Tuge je bilo previše, stres je bio ogroman i to je stvaralo ožiljke. Bilo je vrijeme da krene dalje, a ona je pronašla snagu.
Podigla se iz pepela, skupila je hrabrost i vjerovala je u sebe. Znala je da je jaka, znala je da će preživjeti sve to na kraju. Sjetila se kako je nekada bila nevjerovatno uspješna, puna radosti i strasti prema životu.
Našla je inspiraciju u tome.
Kada je sve bilo rečeno i učinjeno, osjećaj je kao kad punim plućima udišeš svjež vazduh! I ponovo se smijala. Baš kao što je slutila da hoće.
Preživjela je i dokazala je svoju snagu. Ne drugima, već samoj sebi. Postala je svjesna koliko se žrtvovala i koliko je bila nesretna. Život je počeo da se odvija oko nje i sreća je bila svuda.
Nije čak morala ni da je traži, sreća je pronaša nju!
Ona i dalje čuva lijepa sjećanja, ali je odlučila da zaslužuje da bude bezuslovno sretna. Odlučila je da njen život prelijep i da više neće škoditi sebi ostajanjem pored nekog ili nečeg ko to ne zaslužuje…
Izvor:reporter.rs
