Djevojka kojom je nekada moj muž bio oženjen odisala je mirom i samouvjerenošću koju posjeduju samo one djevojke koje su sigurne u ljubav i koje su nekada bile iskreno voljene. One koje su upoznale pravu i sretnu ljubav.
U vezi: Let u prošlost
Izvor ovog zadovoljstva me nije iznenadio: ustvari, bilo je gotovo sramotan momenat sjetiti se njihovog susreta. Kad god bi se sreli, a on bi ju pogledao, opet bi se rodila ta ljubav. Neću griješiti dušu: njihovo osjećanje je bilo obostrano. Osmijehnula bi mu se na svaku izrečenu riječ, kao što je i on to činio na njene. Bilo je tu i dodira, raznih šala, ohrabrujućih rečenica, strastvenih pogleda, predivnih trenutaka.
Njihov odnos tokom braka je izgledao ovako: Kad god bi on došao sa posla, ona bi ga dočekala raširenih ruku, sa pozdravom kroz topli osmijeh i rečenicom “Kakav ti je bio dan?”. Nije to činila radi reda, već ga je poželjela. Ne bi ga vidjela satima dok je na poslu, a to ju je činilo tužnom.
Obožavala je da bude okupana njegovim mirisom, tako da je stalno prislanjala svoju kosu i lice na njegov vrat. Svaki moment bi iskoristila da ga omiriše, a da on osjeti njen dah na svome vratu.
Nosila je uske farmerke i majice slatkih i čudnih vrhova, a uvijek je izgledala kao da će da poleti, jer je bila sretna.
Vjenčali su se u vrijeme kada nije bilo pametnih telefona i laptopa, kada su partneri pričali, provodili vrijeme u razgovoru i dodirima, pa ju je on uvijek pažljivo slušao. Bili su u potpunosti međusobno fokusirani na njihovu ljubav i vezu, gledali se u oči, dijelili zajedno: nadu, snove, brige, ljubav. Bili su tako opipljivi, na čemu su im drugi ljudi zavidjeli. Njihova veza je izgledala tako jaka i zaštićena, kao da je ne bi ništa moglo razdvojiti.
U vezi: Čarolija je nestala
Ovo je bilo premotavanje trake života, pogled u prošlost. To se desilo prije 34 godine.
Moj muž nije više sa tom istom djevojkom, a ona je sada udata za muškarca koji nije ni sličan njemu, niti je sretna – kao što je nekada bila. Sve se promijenilo, tehnologija je promijenila značenje i razvoj veze, novi brak ju je skroz promijenio.
U vezi: Ta djevojka je…
Ja sam ta djevojka. Tačnije, ja sam jednom bila ta djevojka. Sve se promijenilo. On se promijenio. Ja sam se promijenila. Moj muž kaže ‘Istina. Nisam siguran šta nam se dogodilo, da li su krivi hormoni, tehnologija, ovaj čudni svijet, ali ti nisi više ona djevojka’.
U vezi: Moderno vrijeme i dugogodišnji brak
Ne družimo se više kao nekada, jer on sada radi svoj posao od kuće, što znači da smo zajedno 24/7 i žao mi je zbog toga, ali …. to je jednostavno previše riječi. Ne mogu to slušati. Ne mogu to podnijeti. Moram priznati da sada provodim više vremena sa računarom i telefonom, nego sa svojim suprugom. Sve te zajedničke sedmice su dodale težinu u naš odnos, te smo postali svjesni da više nema čarolije u onom dodiru na bokovima, nema više žara u pogledu, želje za poljupcem…
Nakon što nam je pas preminuo, moj muž se jedan dan našalio:
“Pa, sada sam se preselio do broja tri na listi.”
Imali smo dvoje djece i dva psa, pa je on to gledao kao da se nalazio na broju 5, na skali bitnih ljudi. Sada je prešao na 4, pa se bliži vrhu, postaje bitniji.
Sve je postalo rutina, sve postaje rutina, onda kada ste u braku. I tako je lako opisati tu rutinu slobodnim ljudima, jer zaista, ko još može održati isti nivo strasti od početka do kraja?
Dakle, postajete stari bračni par, odnos vam postane monoton i više nikakve strasti nema. Mi to nismo željeli, mi smo jedino željeli da se opet smijemo kao nekada, da sklonimo telefone, da se povjeravamo jedno drugome, da se prisjetimo zašto smo bili zaljubljeni. Želim da se gledamo požudno u sobi, da osjetimo toplinu naših tijela. Želim da provodimo što više vremena zajedno, ali planirajući putovanja, a ne raspravljajući se oko računa i troškova. Želim da se prestanemo uzimati zdravo za gotovo, da shvatimo da je naš brak Božiji dar. Znam da i on sve ovo želi. On jeste pomalo naporan i komplikovan, ali znam da želi isto što i ja. Pomjerimo se od računara, kupimo voćnu kupku, pitajmo jedno drugo kakav nam je bio dan… Vratimo se na početak!
U vezi: Želja
Ja ću ostaviti telefon u drugoj sobi i slušati svaku njegovu riječ. Držat ću ga za ruku i podsjetiti kakva žena se krije iz ovih širokih krpica, srednjih godina i dugogodišnjeg materinstva. Reći ću mu da ga volim kao i prije, pogledati ga… gledati.. sve do trenutka dok ne ugledam onaj isti sjaj koji je postojao nekada, koji je mamila jedna 22-ogodišnjakinja.
Sada se pitate zašto? Čemu ta želja u ovim godinama?
Odgovor je jednostavan.
Zato što želim da budem ta djevojka. Želim tu strast, požudu, ljubav, toplinu i sigurnost.
Želim tu sreću.
Želim taj mir.
Opet.
Autor: T. J. (bbportal)
