Predstavljamo vam Jasnu Bedak, diplomiranu novinarku, ženu koja je tokom rata donosila žive riječi vojnika s ratišta njihovim najbližima. Danas “ratuje” sa sistemom, s pozicije savjetnice u Službi za zapošljavanje.
Vaš početak ka uspjehu je izgledao kako…
Pa mogu reci da je ljubav prema pisanju i novinarstvu potekla još iz osnovne škole, kada su objavljivani moji prvi radovi u Veseloj svesci i Dječijim novinama. To je i opredijelilo moje buduće zanimanje. Put ka uspjehu kao novinara, bio je dosta težak. U predratnom periodu, profesionalno obavljajući svoj posao stekla sam zvanje novinar urednik. Moj lični uspjeh, a rekla bih i ponos, je to što sam kao žena, ratni reporter, tada Jasna Bedak Dulaš, svojom riječju, glasom i u to vrijeme rjeđe slikom, davala riječi ohrabrenja našim herojima i njihovim porodicama, donoseći sa ratišta žive riječi sinova, muževa, kćeri… Puštajući ih u eter, tada najvažnijeg medija, moje Radio Tuzle, na jedini mogući način njihovim porodicama prenosila sam informacije da su živi. Ono u čemu sam se najviše ostvarila, i što je bio moj fah, jesu reportaže, priče običnih, a velikih ljudi. Nakon 20 godina rada u medijima počela sam raditi kao PR u javnoj institucije u koju sam uvela brojne novine vezane za dobru komunikaciju, kako sa medijima tako i građanstvom, gdje sam na žalost nakon 10-tak godina, kao i mnogi drugi sposobni, a nepodobni kadrovi zamjenjena “podobnom” kćerkom nekadašnjeg SDP-ovog funkcionera. Trenutno radim kao savjetodavac u Službi za zapošljavanje Tuzla, volim posao koji trenutno obavljam i za koji sam prije nekoliko godina edukovana. Dosta je vezan za moju struku, komunikaciju, a svrha je pravljenje individualnih planova zapošljavanja i pomoć u pronalasku posla. A ima li išta vrjednije nego pomoći nekome, dati mu hljeb u ruke.
Zašto volite svoj posao?
Zato što nastojim činiti dobro ljudima. Zato što skoro za svaki osmijeh, toplu riječ, pružanje nade, zauzvrat dobijem puno više – puno srce i mirnu savjest.
Da li je dan dovoljno dug da uradite ( privatno i poslovno) sve što planirate?
Nikako. Uvijek mi fali vremena.
Kako se opuštate nakon napornog i stresnog dana?
Treniram godinama u fitness klubu Buca – koji vodi moja predivna frendica Nermina Mujić, i mogu reći da je to najbolja antistres terapija. Takođe, obožavam prirodu, plivanje ljeti i sankanje zimi.
Životni moto?
Nemojte ostariti, uvijek se ponašajte kao znatiželjno dijete pred velikom misterijom zvanom život.
Svima nam ponekad zatreba savjet. Kome vi idete po savjet?
Prije mojim rahmetli roditeljima, a već dugo jednoj sjajnoj, odmjerenoj i pametnoj ženi, mojoj Zemki Mulalić, kojoj zahvaljujem što trpi sve moje bubice.
Da li ste bili u situaciji da morate birati između karijere i porodice?
Zapravo nisam. Uvijek sam imala podršku svojih najbližih.
Kako prihvatate kritiku na svoj račun?
Priznajem – teško. Ah majsko dijete, Bikica. Naravno ako je opravdana i od osoba čije mišljenje uvažavam spremna sam se korigovati.
Najemotivniji trenutak u životu?
Rođenje mog sina jedinca Admira. Moje ljubavi, ponosa, života.
Tri najvažnije stvari u životu?
Ljubav, povjerenje, empatija.
O čemu maštate?
Da imam moć da izliječim bolesne, nahranim gladne i učinim da nestanu svi zli ljudi. Eh, da mi je čarobni štapić bar na jedan dan.
Spadate li u gurmanske tipove, vaše omiljeno jelo?
Opet Bikica – podrazumijeva se. Najdraža mi je jagnjetna sa ražnja iz Jablanice kod Gojka.
Da imate moć kakvu biste promjenu napravili u BiH?
Ukinula bih sve stranke, smijenila kompletnu vlast i postavila mlade pametne ljude, što više žena, vratila pokradenu imovinu, ostavila bez ičega i iza rešetaka sve lopove, kriminalce i na upravljanje pameti, dala sve naše prirodne resurse, gdje bi se kreirala nova radna mjesta i gdje bi radili svi u skladu sa sposobnostima.
Na šta ste slabi?
Na djecu sa posebnim potrebama, uošteno djecu, stare, ma na sve koji trebaju tuđu pomoć.
Kada je žena najljepša?
Kada je okružena ljubavlju. Kada voli i kad je voljena.
