ŽKK RMU Banovići je klub koji je posljednjih godina napravio nevjerovatan uspjeh – od ekipe na kojoj su druge ekipe povećavale koš razliku do potpunih vladarica na košarkaškim terenima u našoj zemlji. U prethodnoj sezoni osvojile su Prvenstvo BiH i Kup BiH i to bez ijedne utakmice u kojoj su poražene. Mi smo to svakako prepoznali i odali im priznanje kao SUPER ŽENAMA – za najuspješniji ženski kolektiv u 2017. godini. Ali mi nismo jedini koji uviđaju njihov trud, rad, rezultate i istrajnost da budu još bolje. Evo kako je Ladies In magazin pisao o njima.

Naša zemlja rasadnik je talenata, upravo jedan takav krije se u rudarskom gradiću, u Banovićima. Ženski košarkaški klub RMU Banovići, svojim uspjesima, učinio je ponosom našu zemlju. Od sredine 90-ih, dame iz kluba, igrale su u društvu samo najboljih timova. Iako je bilo sezona kada su se borile za opstanak, uz požrtvovanost, iscrpne treninge, snagu… uspjele su se popeti na tron bh. ženske košarke. U matični klub donijele su brojne titule, osvojene kupove i našoj zemlji vratile sjaj. Djevojke, stručni štab i uprava kluba i dalje nastavljaju nizati uspjehe… U nastavku vam predstavljamo prvu petorku ŽKK RMU Banovići

Maida Rahmanović – Lačić

Profesorica razredne nastave u košarci

Maida Rahmanović-Lačić od djetinjstva gaji veliku ljubav prema sportu, tako da nije nimalo čudno njeno opredjeljenje za košarku. Ova dama igrala je za tuzlansko Jedinstvo i za zenički Čelik, gdje je ostavila veliki trag, zajedno sa sestrom Irmom, osvojivši brojne medalje. Diplomirana je profesorica razredne nastave, a život profesionalne sportistkinje, kaže, nije nimalo lak.

– Tokom karijere nailazite na veoma velike napore, iscrpne treninge, odricanja. Koliko samo puta poželim imati slobodan vikend, slobodnu večer za opuštanje s društvom i porodicom, ali kada ste u ovom poslu, za takve stvari imamo malo prostora, posebno u toku sezone – kazala je Rahmanović-Lačić i dodala da košarka u BiH još nije ni blizu nivoa na kojem bi trebala biti.

– Sigurno je da moramo još mnogo raditi kako bismo podigli košarku na veći nivo. Mi u Banovićima imamo veliku sreću što su ljudi u klubu i oko kluba prepoznali kvalitet i želju za uspjehom, te nam omogućili da košarku u Banovićima pomjerimo s mrtve tačke. Cijela ova situacija čini građane našeg grada, ljude oko kluba i nas same veoma ponosnim.

Danira Musić

Kvalitet na internacionalnim parketima

Danira Musić ljubav prema košarci naslijedila je od majke i starije sestre. Prve košarkaške korake napravila je u ŽKK RMU Banovići. Tu je sa svojom generacijom osvajala pionirska takmičenja i prvenstva, a sada titule osvaja sa seniorima.

– Sa 17 godina sam otišla u Zenicu gdje sam ostala četiri godine. Nažalost, tu sam doživjela tešku povredu koljena zbog koje sam morala napraviti dvogodišnju pauzu. Osim u zeničkom Čeliku, igrala sam u Brčkom i Ugljeviku, da bih se 2015. vratila u svoj matični klub, u svoj grad gdje sam doživjela ostvarenje velikog uspjeha – kazala je Danira, te istakla da je ovaj sport za sve dame iz kluba prvenstveno ljubav, te da je vremenom postao i posao koji je plaćen…

– Treninzi su, svakako, najzahtjevniji dio bavljenja sportom. Bez jakih i ozbiljnih treninga nema ni uspjeha, to svi znamo, pa je tako i kod nas. Najteži, pripremni dio koji je već iza nas podrazumijevao je tri treninga dnevno, tj. 10-ak treninga sedmično. Sretne smo zbog činjenice da su počele utakmice, pa je sada tempo malo lakši za ispratiti.

Njihov cilj je ponoviti uspjeh iz sezone 2017./2018. i osvojiti Kup i Prvenstvo BiH. A, kako bi svoj kvalitet pokazale na internacionalnim parketima, prihvatile su izazov WABA lige (Međunarodna ženska regionalna košarkaška liga).

Dženita Ikanović

Timskim radom i inteligencijom se osvajaju titule

Dženita Ikanović, osim za ŽKK RMU Banovići, igrala je i za tuzlansko Jedinstvo. Od pionirskog uzrasta članica je reprezentacije naše zemlje. Prve košarkaške korake napravila je sa šest godina, na nagovor roditelja, koji su u to vrijeme muku mučili tjerajući je na taj put zbog čega im je, danas, veoma zahvalna.

– Sport u našoj zemlji je na niskoj grani, pa tako i košarka, jer se veoma malo ulaže u Savez, klubove, pa tako i igrače. Ali, jedno su ljubav i želja za košarkom, za dokazivanjem, a drugo materijalna korist od toga. Da nije bilo volje nas igračica, kolektiva i našeg sestrinstva prošle sezone, ne bi bilo ni titula. Sve je to odraz našeg rada, ispunjavanja zadataka koje smo imale kako pojedinačnih tako i kolektivnih. Zbog toga smo tu gdje jesmo – kazala Ikanović i dodala:

– Volim onu izreku: „Talentom se dobivaju utakmice, ali se timskim radom i inteligencijom osvajaju titule!“ Kada nam dolaze igračice sa strane kao pojačanja, iznenade se koliko treniramo. Dva ili tri treninga dnevno za nas je normalna stvar, ali naravno, uvijek, idu pauza i odmor kada je to potrebno. Poznate smo kao trkačka ekipa, pa su nam treninzi većinom bazirani na kondiciji, trčanju, te uvježbavanju tranzicionog napada.

Nikolina Zubac

Uspjeli smo opstati u A diviziji

Nikolina Zubac, rođena je u Trebinju. Zbog promjene posla njenog oca s nepune tri godine preselila se u Herceg Novi. Tamo je odrasla i s 15 godina se odselila od kuće zbog košarke. Prethodnih godina pružala je fenomenalne partije u banjalučkom Mladom Krajišniku, ali i reprezentaciji BiH.

– Moji roditelji su, uvijek, sestru i mene vodili na školski stadion kako bismo se igrale.Tu sam posmatrala igrače kako rekreativno igraju košarku. Pošto sam bila mala, ta košarkaška lopta mi je izgledala veoma velika, a tek visina koša. Ali, me sve to privlačilo. Trčala sam oko njih i ako im pobjegne lopta van igrališta, sva bih ushićena vraćala je njima. S polaskom u prvi razred osnovne škole počela sam uporedo trenirati košarku – prisjetila se Nikolina.

Ova dama s ponosom ističe rezultate svog kluba, a i u budućnosti želi igrati ovaj sport, koji je ispunjava i čini sretnom.

– Ove godine smo imali Evropska takmičenja u U16 B divizija i U18 i uspjeli smo opstati u A diviziji (divizija A je najviši stepen U-20 prvenstva u organizaciji FIBA Evrope)… Na našim treninzima sve je zastupljeno: kondicija, teretana i rad s loptom. Svaki dan, osim nedjelje, treniramo. Imamo dnevno dva ili tri treninga. Zbog toga je potrebno dosta odricanja kako bi se uspjelo. Sve što je svojstveno našim godinama: izlasci, druženja, provodi… Meni je najteže palo to što sam s petnaest godina morala otići od roditelja i sestre – kazala je Zubac.

Jelena Jozić

Odricanje neizostavan dio uspjeha

Jelena Jozić rođena je u Boru. U prošlosti je igrala za Bor (SRB), Kraljevo (SRB), Pljevlja (MNE), Flamurtari (ALB). Kao mala, okušala se u 80% sportova koje tada njen rodni grad nudio, ali je na kraju, ipak, ljubav prema košarci prevagnula i tako se, uz podršku roditelja posvetila njoj i to traje, sada već, 19 godina. U početku je to bilo radi druženja i putovanja, a nešto kasnije, na red je došla i profesionalnost.

– Imala sam priliku nastupati u BiH na raznim turnirima kao i u WABA ligi i mogu reći da je na istom nivou kao i košarka u regionu. Veoma kvalitetna i savremena – kazala je Jelena, te dodala da su odricanja neizostavan dio bilo kakvog uspjeha.

– Potrebna je prava posvećenost, ali i ljubav prema, u ovom slučaju, košarci. Najveće odricanje je veliki dio vremena proveden daleko od kuće i porodice. Trenutno, drugih obaveza pored košarke nemam, ali volim crtati, u slobodno vrijeme, pa se može kazati da mi je to hobi.

Košarku planira igrati sve dok se fizički bude osjećala sposobnom, a poslije toga se planira upustiti u trenerske vode.

Izvor: Ladies In magazin

Komentari

Komentari

Jeste li probali novu aplikaciju "Radio Kameleon" ? Download na Google Play!