Podaci kojima raspolaže Svjetska zdravstvena organizacija kažu da otprilike jedna na svakih 100 odraslih osoba ima bipolarni poremećaj u nekom trenutku života. Simptomi najčešće počinju za vrijeme ili nakon perioda puberteta.
Bipolarni poremećaj spada u grupu poremećaja raspoloženja u kojima se osnovne psihopatološke promjene dešavaju na nivou raspoloženja, ali i promjene u psihičkim i fizičkim funkcijama.
“Raspoloženje se može opisati kao unutrašnje emocionalno stanje osobe koje može varirati od sretnog do tužnog. Ta emocionalna stanja mogu biti dugotrajna, ali i predvidljiva, koja zdrava osoba može kontrolisati. U slučaju bipolarnog poremećaja osoba raspoloženje ne može kontrolisati. Raspoloženje kontroliše osobu i kreće se u rasponu od manije do depresije”, objašnjava psihologinja Dželila Mulić-Čorbo.
U grupu bipolarnog afektivnog poremećaja spadaju četiri tipa, a to su:
Bipolarni tip I – Promjene raspoloženja znatno utječu na posao, školovanje i odnose s ljudima. Manične epizode mogu biti teške i opasne. Depresivne epizode traju prilično dugo, od 6 do 12 mjeseci bez terapije.
Bipolarni tip II – Ovaj tip je blaži od tipa I. Može se pojaviti povišeno raspoloženje, iritabilnost ili neke promjene u funkcionisanju, ali osoba i dalje može nastaviti svakodnevne aktivnosti. Umjesto potpuno ispoljene manije, ove osobe imaju hipomaniju koja je manje ozbiljna i teška od manije. Kod ovog tipa periodi depresije traju duže od perioda manije.
Rapid cycling – Odnosi se na brze promjene raspoloženja i mogu biti vezane za izmjene godišnjih doba. Karakteristične su više od četiri promjene raspoloženja u roku od 12 mjeseci.
Ciklotimija – Kod ciklotimije i hipomanija i depresija mogu biti nagle, ali manija i depresija nisu toliko teške kao kod drugih tipova bipolarnog poremećaja.
“Bipolarni poremećaj najčešće počinje depresivnom epizodom. U većini slučajeva se izmjenjuju depresivne i manične faze, iako kod blizu 15 posto osoba postoje samo manične faze. Manične epizode obično počinju naglo i ukoliko se ne liječe mogu trajati blizu tri mjeseca, dok epizode depresije traju duže, od šest do deset mjeseci”, objašnjava Mulić-Čorbo i dodaje da se depresivna epizoda može javiti kroz nekoliko dana ili nekoliko sedmica.
Osobe se osjećaju potišteno, anksiozno, bespomoćno, a često imaju i osjećaj krivice. Javlja se strah od budućnosti, gubitak interesa i sposobnosti uživanja.
“Često se smanjuju libido i apetit, dolazi do poremećaja spavanja u vidu nesanice, ranog buđenja i isprekidanog spavanja. Na ovakve simptome često reaguju porodica i bliski prijatelji, jer osoba prestaje biti funkcionalna u svakodnevnom životu”, kaže Mulić-Čorbo i dodaje da se ispoljavanje simptoma može podijeliti na one koji utječu na emocije, misaone procese, ponašajne i fizičke simtopme.
Simptomi bipolarnog poremećaja
Neki od simptoma su osjećaj nezadovoljstva koji ne prestaje, osobi se plače bez ikakvog vidljivog razloga, gubi se interesovanje za stvari kojima je osoba okružena, više ne uživa u stvarima koje inače pričinjavaju zadovoljstvo, osjeća nemir i uznemirenost, gubi samopouzdanje, osjeća se beskorisno, razdražljiva je i često razmišlja o samoubistvu. Ne može misliti pozitivno i gubi nadu, ima teškoće pri koncentraciji, gubi apetit, nemirno spava, osjeća hronični umor i nema želju za seksom.
“Manična epizoda obično nastaje naglo. U ovoj fazi osoba kao da se odjednom probudila. Vrlo često ima napadan stil odijevanja i pretjeranu šminku. Osobe u ovoj fazi sklone su prekomjernom trošenju, uživanju alkohola, lakih droga, kockanju… Kao da sve vrijeme hodaju po rubu. Prepuštaju se činjenju rizičnih stvari. Njihovo ponašanje je napadno, bučni su i euforični. Veliki problem je što takve osobe ne zapažaju da je njihovo ponašanje problematično i često su uvjereni u svoju veličinu, fizičku spremu i kondiciju. Zbog svega navedenog odbijaju i pomisao na liječenje. U njihovom svijetu to nije potrebno jer su oni savršeno zdravi”, objašnjava Mulić-Čorbo.
Liječenje bipolarnog poremećaja
Osnova liječenja bipolarnog afektivnog poremećaja su psihofarmaci, a zatim psihoterapija.
“Psihoterapija je drugi važan dio liječenja bipolarnog poremećaja. Fokus psihoterapije je identifikacija nezdravih, negativnih vjerovanja, ponašanja i njihova zamjena zdravim i pozitivnim. Od velike je pomoći da osoba otkrije šta uzrokuje promjene raspoloženja. Također, osoba se uči kako da se efikasno izbori sa stresom i da izađe na kraj s uznemirujućim situacijama”, kaže Mulić-Čorbo te dodaje da ne postoji pouzdan način da se spriječi bipolarni poremećaj.
Neophodno je početi liječenje kada se pojave prvi znaci poremećaja, što omogućava da se spriječi pogoršanje stanja kod bipolarnog ili nekog drugog poremećaja.
“Dobra dijagnostika, uspješna kombinacija lijekova i kvalitetna psihoterapija utječu na to da osoba s ovim poremećajem normalno funkcionira, ostvaruje sebe i odnose s drugim ljudima i postane aktivan član društva koji svojim djelovanjem doprinosi tom istom društvu”, savjetuje Mulić-Čorbo.
Pomozite sebi
Ako vam je dijagnosticiran bipolarni poremećaj, postoje načini da spriječite da blaže epizode prerastu u potpuno razvijene epizode manije ili depresije. Psihologinja Dželila Mulić-Čorbo savjetuje kako možete pomoći sebi.
Obratite pažnju na znake upozorenja – ako na vrijeme obratite pažnju na promjene raspoloženja možete spriječiti da se simptomi pogoršaju. Možete zajedno sa svojim ukućanima otkriti obrazac vaših bipolarnih epizoda i šta ih izaziva. Pozovite svog ljekara i psihoterapeuta ako osjetite da vam počinje depresivna ili manična epizoda. Uključite porodicu i prijatelje da prate rane znake. Obavezno potražite stručnu pomoć.
Izbjegavajte droge i alkohol – iako se možete u početku osjećati bolje, korištenje alkohola i droge može utjecati da vam se simptomi vrate.
Uzimajte lijekove tačno kako je navedeno – lijekovi mogu imati neželjena dejstva i vi se možete osećati loše jer imate psihičko oboljenje koje zahtijeva doživotno liječenje. U toku perioda kada se osjećate dobro možete biti u iskušenju da prekinete liječenje, što može imati ozbiljne posljedice zbog pogoršanja bolesti.
Znajte da je psihoterapijski tretman od velike koristi, kako vama samima, tako i vašim članovima porodice. Zbog toga se ne ustručavajte da potražite pomoć, i ne odustajte kada postane teško.
“U svojoj praksi se susrećem sa porodicama čiji član ima bipolarni poremećaj, i ono što je važno naglasiti jeste da je to vrlo kompleksan rad, koji se oslanja na psihoedukaciju svih članova porodice o mentalnom oboljenju, razumijevaju porodične dinamike, razvijanju novih vještina komunikacije i funkcionanih odnosa, prepoznavanju simptoma i pogoršanja i adekvatnom reagovanju na njih”, savjetuje Mulić-Čorbo i dodaje da je najveći zadatak porodica da prihvate da je njihov član bolestan.
Kombinacija medikamentozne terapije koju propisuje psihijatar uz postavljanje dijagnoze i psihoterapiju pokazuje veliki napredak i porodice itekako uspijevaju da vode funkcionalan život.
“Uz psihoterapiju i adekvatnu medekamentoznu terapiju osobe s ovim poremećajem mogu živjeti kvalitetno i funkcionalno. Danas imamo nikad bolju podršku osobama s bipolarnim poremećajem i osobama s mentalnim oboljenjima, dosta profesionalaca psihoterapeuta i psihijatara koji rade izvrstan posao i omogućava porodicama da prihvate, edukuju se i rade na svojim vještinama i reorganizaciji života i životnih navika”, kaže Mulić-Čorbo.
U Sarajevu postoje Centri za mentalno zdravlje, klinički odjel psihijatrije, nevladine organizacije ali i privatne ordinacije za psihoterapiju i psihijatriju gdje osobe s bipolarnim i ostalim mentalnim bolestima mogu potražiti pomoć i podršku.
