U ovom životu često sam znala poželjeti nekakav priručnik koji bi pao s neba i izvukao me iz hiljadu upitnika.
Piše: Edina Čović (Karike.ba)
Priručnik kad dobijem jedinicu pa smišljam načine kako da upoznam roditelje sa njom; ili kad sam nepovratno uprljala sestrinu najdražu bijelu majicu; ili kad sam mjesec dana držala prezentacije bližnjima uvjeravajući ih da nisam terorista nakon što sam se ‘pokrila’. Da, mjesec dana.
Priručnik je po vrsti riječi imenica, a podrazumijeva knjigu u kojoj se nalazi objašnjena terminologije i činjenica iz određene branše. Priručnik je, dakle, sredstvo za lakše snalaženje u prostoru i vremenu koje rijetko koristimo. Rekla bih, skoro nikako. U ovoj balkanskoj kotlini, mišljenje se stvara kao bačena kuglica, koja se kotrlja nizbrdo i tako kotrljajući, taloži na sebe sve što se nalazi u tom brdu. Ovdje je mišljenje poput domaćeg ‘potkruzanera’, psa lutalice, koji u sebi ima malo ove, malo one pasmine. Ima svoje mjesto u azilu, ali situacija postaje zeznuta kad imamo više pasa lutalica nego azila.
Tada jedino što možeš uočiti jeste pregršt kuglica koje se kotrljaju nizbrdo i sapliću ti se pod noge, dok i sam ne postaneš kuglica, koja leta navrat-nanos. Lakše je, valjda, zaključivati neosnovano puštajući svaku sumnju s lanca da se hvata za druge neosnovane sumnje, bez pretjeranog propitkivanja i hvatanja u koštac sa istinom. Priručnik bi mnogo toga riješio. Možda bi usporio raspuštene stereotipe, neistine i zavjereničke teorije balkano sapiensa, kada bi ga ponekad otvorili. Ili bi dobro poslužio kao sredstvo kojim bih ih nekad gađala. U svakom slučaju, zaustavilo bi ili bar usporilo saplitanje i podapinjanje onima koji po ovoj balkanskoj kotlini zapravo hodaju.
Kada sam poželjela staviti mahramu, kao nadogradnju u svom životu, poželjela sam nekakav priručnik, ali ne za sebe. Kada sam stavila mahramu, obećala sam da ću jednog dana napisati taj priručnik za sve one u potrebi. Ovo radim, naravno, iz najljepše namjere, jer, dragi moji sapiensi, u golemoj smo priručničkoj potrebi.
Nisam se trudila objašnjavati ikom, naravno, ali neka objašnjenja ne možemo izbjeći. Npr. roditeljima. Pa za sve one koje će se ikad ‘pokriti’, koje su se ‘pokrile’ i koje se ‘pokrivaju’, za početak možemo koristiti ljepšu terminologiju. Ne ‘pokrivamo’ se – osim ćebetom, jorganom, dormeom, šliferima i tako. Mi vežemo mahramu na našu glavu, što znači da nisam ‘pokrivena’, već da nosim hidžab/mahramu.
„ZAMOTALA SE, A TAKO PAMETNA BILA“
Sama činjenica da stavljamo nešto na glavu, znači da istu još uvijek imamo i da je nismo izgubile onda kada je u nas ušla misao o ‘mahramskoj nadogradnji’ u životu. Glava je i dalje na vratu, u njoj mozak koji nije ništa manji niti išta veći od prijašnjeg, a ono što se mijenja jesu misli kao i kod svakog drugog čovjeka. Ova stavka je veoma bitna, posebno kad pokušavate objasniti roditeljima da nećete otići u Siriju na front i da niste dio nikakve sekte, nego ste vlastitom glavom odabrali vlast nad njom.
Evo baš neki dan dobih kompliment jednog rođaka, naravno iza mojih leđa, kako to kod nas obično biva. Ide nekako ovako: „Zamotala se, a tako pametna bila. Eh, moj sine, žalosno je to ‘bogami’. Ne daj Bože, nikom.“ Znate da moj rođak nije jedini koji ovako razmišlja? Znate da se baš moja rodica ne uspijeva ‘pokriti’, jer joj njen tata ‘neće halaliti’?
KOLIKO KSENOFOBIJE MOŽE STATI U JEDNOM ČOVJEKU?
Koliko se jedna žena mora smanjiti da bi stala u nečiju predstavu idealne žene, supruge, kćerke, pametnice i, moj favorit, ‘normalne’? Kako vlada mišljenje da ‘pokrivene’ šute jer više nisu pametne, specijalno za mog rođaka i svakog sličnog progovaram ovako javno. Zar nije to poprilično hrabro, za jednu devojku koja je ‘bila tako pametna’? Meni je ključan dio pameti uvijek bio poštovanje i antifašizam, ali većina ljudi smatra da je fašizam jedino Hitler koji je ubio Jevreje.
Ključno mi je i da kada nešto mislim to i kažem, pa makar mi se ruke tresle. Tako me moja mahrama učila, ali većina ljudi misli da je o tome najbolje ‘iza leđa’. U tom slučaju, preispitajmo se. Neka svako glasno, napiše šta misli, ako je pametan kao što govori. Evo i ja ću, ovako ‘pokrivena’, otkriti svaki fašizam i primitivizam koji se sije među nama, baš ovako javno. Neka se zna, čisto da razjasnimo šta je tačno za žaljenja.
‘POKRIVENA, KOJA JE TAKO PAMETNA BILA’ ILI OTKRIVENI KOJI TAKO SMATRAJU?!
Nikome se ne biste trebali pravdati za ono što nosite, kako nosite i zašto nosite. Da, pravdala sam se roditeljima i vjerovatno se i vi pravdate bliskim osobama, ali sve ima svoje granice. Priručnik kaže da uvijek budete ljubazni i pristojni prilikom pravdanja. Nema potrebe da podižete glas, vrijeđate ili ono najgore, argumentirate njihovim nedostacima i prijašnjim greškama. Iako ćete možda dobiti sve to, ostanite dosljedni i pokažite ljepotu – komunikacije.
Vjera jeste privatna stvar i taj argument nikako nije protiv mahrame, kako ga većina koristi. Vjera jeste privatna stvar i, kako jedna sestra kaže, „ja svoju privatnu maramu nosim na svojoj privatnoj glavi.“ Da, žene koje nose hidžab se kupaju gole. I vjerovatno vode ljubav gole. I znaju šta je maskara i brijač za noge. Čak se šišaju, farbaju, prave frizure. Nevjerovatno, ha? Znam, većina ljudi se ovom čudi.
Moja mahrama je savršeni izraz moje slobode, a ne ograničenosti (kako misli većina). Činjenica da otkrivam i dozvoljavam da vidite samo ono što ja želim, govori više nego ijedna predrasuda koju ste imali.
OPROSTITE, NE RUKUJEM SE.
E, vidiš to je meni već ekstremno, jer bla, bla, bla… Kako moje nerukovanje može biti ekstremno, a tvoje davanje za pravo da komentiraš moj izbor (za koji te nisam tražila) nije? Kako je okej to da sebi daš pravo da govoriš šta je ekstremno, a šta umjereno? Ko si ti da to određuješ? Je li uopšte znaš moje razloge? Je li uopšte znaš definiciju pojma ekstremno? Ne, moje nerukovanje nije ekstremizam, dok je uplitanje u tuđi izbor koji se tebe ne tiče čisti ekstremizam. Jer, ko te šta pita?
Činjenica da se ne dodirujem s muškarcima koji mi nisu bliža porodica, ukazuje na međusobno poštovanje, a ne opresiju ili međusobno posmatranje kao seksualne objekte. To što te ja ne dodirujem, a razgovaram, radim, trčim s tobom znači da toliko poštujem i tebe i tvoju kožu, da te neću dirnuti protiv tvoje/svoje volje. Vidite kako je to lijepo. Svaka kultura ima neke posebnosti koje ju čine posebno lijepom.
Naprimjer, Japanci se klanjaju svakom prigodom, ali nikad se ne rukuju. Neuzvraćanje naklona naklonu smatra se nepristojnošću. Srkanje i drugi smiješni zvukovi tokom jela su poželjni u Japanu i znak su uživanja u dobroj hrani. Dakle, to što se Japanci međusobno klanjaju i srču dok jedu nikako ne znači da su potlačeni i nepristojni, kao što ni nedodirivanje u islamu ne znači izoliranost ili sredstvo zaustavljanja seksualnih poriva. Kad smo kod poriva, voljela bih da sebi ovo svi podvučemo nekoliko puta u memoriji.
ŽENE NE STAVLJAJU HIDŽAB KAKO BI MUŠKARCI MOGLI BITI ‘OBUZDANI’.
Bog nas ne posmatra na takav način. Hidžab je, dakle tu, isključivo zbog Njega, a ne njega.
Ovaj priručnik je tu da imamo javnu potvrdu kako većina nas prolazi kroz ovakve stereotipe i ohrabri da vas nastavi boljeti dupe za primitivna mišljenja raspuštena s lanca. Čisto da ne bude da vas dupe samo boli od pretjeranog sjedenja u kući, jer ‘šta drugo da ‘pokrivena’ žena radi’. Nisam ulazila u srž i tumačenja islamskih propisa, tako da nema potrebe za napominjanjem ‘nedostataka’ priručnika. Priručnik je namijenjen višekratnoj upotrebi, kako bi podstakao na međusobno poštovanje, prihvatanje i korištenje drugih priručnika. Nehvatanje za neosnovana mišljenja, a hvatanje za činjenice i malo prodornije saznavanje o interesovanjima, dovest će nas do razumijevanja i poštovanja.
Obzirom da su nekim ljudima polje interesovanja ‘pokrivene’ žene, preporučujem 2×1 dozu priručnika dnevno (ovdje se ubraja i UN-ova Deklaracija o ljudskim pravima i šarene naučno-historijske knjige). U slučaju neefekta, preporučujem privatnu kliniku na Marsu „Ksenofobija“, koja se bavi problematikom straha od mahrame. O značenju mahrame u životu jedne žene nekom drugom prilikom. Trenutno nemam vremena, zbog potreba organizma za tuširanjem.
Topli pozdrav iz tuš kabine.
P.S. Naslovnica je moj selfie iz kade u mahrami, naravno, kako drugačije da se kupam?!
