Kako je jedna barbika iz 1965. stvorila kompleks ljepote

Jedna od najkontroverznijih Barbika iz kompanije “Mattel” bila je ona sa žurke u pidžamama uz koju su stizali i ručno ogledalce, kućna vaga namještena na 110 kilograma i knjiga “Kako da smršate: Nemojte jesti!”.

Krasila ju je plava kosa, a njene plave oči su bile nacrtane tako da gledaju prema dolje pogledom punim očaja.

I pored toga, njeno tijelo, koje je dizajnirao muškarac, je imalo struk ekvivalentan onome od 18 inča na pravoj ženi. Nemoguće tanku figuru su upotpunile i njene grudi od 39 i kukovi od 33 inča. Rasprodana je brzinom svjetlosti, otišla je u ruke djevojčica širom planete i svima njima je ona bila majušna žena iz snova.

To je bilo 1965. godine, prije nego što je feministički pokret stavio mikrofon u ruke žene kao što je bila Glorija Stajnem (Gloria Steinem), koja je u nedavno objavljenom dokumentarcu online video servisa “Hulu”, pod nazivom “Mala ramena: Preispitivanje Barbike” (“Tiny Shoulders: Rethinking Barbie”), izjavila da je ta lutka u suštini predstavljala sve sa čim se nisu slagali ni ona ni njen tim u magazinu “Ms.”, niti njihovi čitaoci.

“Ona je bila sve što mi nismo željele biti, ali nam je rečeno da to budemo”, izjavila je Glorija.

Prodaja ove barbike je sedamdesetih godina 20. vijeka porasla većinom zato što su “feministkinje zamršene kose” ohrabrivale djevojke da se manje fokusiraju na estetiku, a više na potencijal svojih umova. Uticaj barbike na društvo je i dalje ostao upečatljiv. Uprkos činjenici da je barbika bila dugogodišnja radnica koja je obavljala više od 130 poslova (stjuardesa, hirurginja i ambasadorka UNICEF-a pola vijeka) ženski uspjeh se, prema standardima društva, i dalje mjerio po njenom izgledu.

Dokumentarac “Mala ramena: Preispitivanje barbike” prati ovu čuvenu lutku tokom mnogo godina i kroz arhivske snimke reklama i intervjua sa zadovoljnim kupcima i ljutim demonstrantima pokazuje gledaocima kako je ona oblikovala i odražavala mnoge stvari koje je društvo očekivalo od žena.

Rediteljka Andrea Nevins nije bježala od kontroverze, već je duboko ušla u samu srž – u sjedište kompanije “Mattel” u El Segundu, u Kaliforniji, u doba kada je lutka vrijedna milijarde dolara trebalo da prođe najveću transformaciju. Godine 2016. svijetu je predstavljena mala i visoka barbika sa oblinama. Njeno lansiranje je zapravo počelo 2014. godine i izazvalo je mnogo unutrašnjih previranja prije nego što je kompanija ostvarila rast u prodaji i teško zarađeno prepoznavanje brenda u medijima, uključujući i naslovnu stranu magazina “Time”.

Kompanija je toliko dugo razmatrala stvari poput naziva “sa oblinama” nasuprot “krupna” da su zamalo promašili poentu. U dokumentarcu “Mala ramena: Preispitivanje barbike” svjetski priznata autorka Roksen Gej (Roxane Gay), koja radi na tome da svi tipovi tijela budu ”normalni”, drži u ruci Barbiku “sa oblinama”. Dok pregledava lutkine udove i zadnjicu i ističe nedostatak njene takozvane ”praznine za butine” ona uzvikuje da želi debelu Barbiku.

I nije sama u tome. Uz sve veći pokret pozitivne slike o tijelu na društvenim mrežama i modnu industriju koja u reklamnim kampanjama i na naslovnim stranama sve više daje priliku punijim damama, teško je uopšte i zamisliti dan u kojem će barbika ponovo moći da ide u korak sa stvarnom ženom.

U martu 2018. godine kompanija “Mattel” je lansirala barbiku Frida Kalo (Frida Kahlo) kao dio svoje kolekcije inspirativnih žena. Ironično je to da ta lutka nema mnogo proslavljenih osobina te umjetnice, kao što su njena ženstvena figura i tamne spojene obrve. To je bilo dovoljno da uznemiri Fridinu rodbinu i njen rodni Meksiko u kojem je zabranjena prodaja ove barbike. Reagovala je čak i Salma Hajek (Salma Hayek), koja je glumila čuvenu umjetnicu u filmu “Frida”.

“Frida Kalo nikad nije pokušavala da bude ili izgleda kao neko drugi. Ona je slavila svoju jedinstvenost. Kako su mogli da je pretvore u barbiku”, napisala je Salma na svom Instagram nalogu koristeći hashtag #bodyimage koji su pratila i dva palca spuštena prema dolje.

Pošteno je da se kompaniji “Mattel” oda priznanje zbog truda za razvijanjem, ali je možda više utješna činjenica da će savremene žene, pored svih stvari koje trebaju postići, možda napokon odbaciti ideju o “savršenoj” sebi.

Ženski snovi više ne stanu u tako malenu lutku kada žene imaju potencijal za mnogo veće i šire stvari.

Izvor: vogue.com