Većina ljudi je nekad čula nešto poput “Imaš majčine oči, ali narav na oca”. Rijetko ćete čuti da će neko reći: “Imam agorafobiju, kao i moj deda”. DNK sadrži mnogo više informacija nego što i možemo da zamislimo. Iako naučnici još uvijek ne mogu da daju jasan odgovor na pitanje šta najviše utiče na karakter ljudi – okolina, geni ili vaspitanje, mnoge studije su pokazale da ne naslijeđujemo samo izgled već i neke “uspomene”, kao što su na primjer, fobije. Pogledajte kako sjećanje predaka utiče na našu ličnost zahvaljujući DNK.

1. Fobije

Fobije

Foto: brightside.me
Uspomene mogu da se prenose s generacija na generaciju, ali ne u obliku u kom smo navikli. Ovo je dokazala studija u kojoj su miševi trenirani da izbegavaju sve mirise slične mrisu trešnjinog cvijeta. Ovo je uticalo na DNK subjekata: dio DNK odgovaran za osjetljivost na ovaj miris bio je aktivniji u spermatozoidima miševa-očeva. Kao rezultat, djeca i unuci su bili veoma osjetljivi na trešnjin miris i izbjegavali su ga iako nisu imali pravi razlog za to. Eksperiment je pokazao da traumatično iskustvo utiče na DNK i ponašanje novih generacija. Naučnici smatraju da su rezultati ove studije važni za istraživanje fobija, anksioznosti i posttraumatskog stresnog poremećaja. Možda vaš strah od paukova nije iracionalan kao što izgleda?

2. Ekstrovertnost

Ekstrovertnost

Foto: brightside.me
Neke karakterne osobine stičemo s godinama, a neke su već zapisane u našoj DNK. Na primer, geni WSCD2 i PCDH15 povezani su sa ekstrovertnošću. Stoga, možda razlog što ste toliko društveni leži u vašim precima, a ne u činjenici da su vas roditelji upisivali u sve moguće vanškolske aktivnosti. Osim toga, postoji i genetska veza između ekstrovertnosti i poremećaja pažnje i hiperaktivnosti.

3. Smisao za humor

Smisao za humor

Foto: foxstudios.com
Neki ljudi vjeruju da je smisao za humor stečena osobina koja zavisi od okoline u kojoj osoba odrasta. Ali, tokom studije je otkriveno da ljudi sa kratkim alelima na genu 5-HTTLPR, pokazuju pozitivne reakcije i češće se smiju. Ljudi sa kratkim alelima su se češće smijali od osoba sa dužim alelima istog gena. Rezultati studije su potvrđeni i kada su u obzir uzete godine, pol, etnička pripadnost i simptomi depresije.

4. Podložnost stresu

Podložnost stresu

Neki ljudi su podložniji stresu, a ova osobina se prenosi sa roditelja na djecu. Stručnjaci tvrde da ako je majka bila izložena stresu u trudnoći, njeno dijete će biti podložnije stresu u životu. Štaviše, ako su roditelji bili pod stresom dugo prije nego što su dobili dijete, postoji rizik da je hronični stres oštetio hromozome. Međutim, nema potrebe da paničite: promjene zbog stresa na DNK mogu da se obrnu meditacijom i bihejvioralnom terapijom.

5. Sklonost zavisnosti

Sklonost zavisnosti

Foto: brightside.me
Geni su 40-60% odgovorni za razvoj zavisnosti. Na primjer, veza između zavisnost i gena D2 proučena je do detalja. D2 je tip dopaminskog receptora. Ljudi kod kojih ovi receptori ne rade dobro skloniji su uzimanju supstanci koje izazivaju zavisnost.

6. Sposobnost da se naspavaju za nekoliko sati

Sposobnost da se naspavaju za nekoliko sati

Foto: brightside.me
Neki ljudi mogu da spavaju manje od 5 sati i da opet dobro funkcionišu. Postoji gen nazvan Tačerov gen po premijerki koja je spavala samo 4 sata noću i sjajno se osjećala. Ljudi sa ovim genom ne samo da spavaju manje već i izvode bolje mentalne zadatke nakon što nisu spavali 38 sati. Inače, Tačerova nije jedina sa ovom supermoći – Tomas Edison je takođe spavao manje od 5 sati.

7. Sklonost ka štednji novca

Sklonost ka štednji novca

Foto: brightside.me
Kada se radi o novcu, naše akcije se u 30% slučajeva mogu objasniti prirodnim faktorima. Neki ljudi su genetski skloni štednji novca bez obzira na visinu prihoda, pol i obrazovanje. Ovakvi ljudi rjeđe imaju loše navike poput pušenja i manje su podložni dijabetesu. Ovo se dešava jer su dosljedni u ponašanju i imaju bolju samokontrolu zahvaljujući svojoj DNK.

8. Muzikalnost

Muzikalnost

Foto: brightside.me
Geni igraju veću ulogu od vježbanja kada je u pitanju muzički talenat, naročito prepoznavanje tona i ritma. Studija na identičnim blizancima pokazala je da su ljudi koji su vježbali manje imali bolje rezultate od onih koji su vježbali više. Jedan od blizanaca je vježbao 20.228 sati više od brata, ali nije mogao da nadmaši njegove muzičke sposobnosti. Naučnici objašnjavaju da neki aspekti talenta za muziku leže u našim genima.

Komentari

Komentari

Jeste li probali novu aplikaciju "Radio Kameleon" ? Download na Google Play!