Nikako ne mogu da se umorim od dobrih priča o superjunacima i superjunakinjama.

Baš volim čuti neke kvalitetne primjere običnih ljudi koji usljed raznih životnih okolnosti pokažu otpor, volju, želju i snagu da postanu istinski junaci/junakinje i na svojim primjerima pokažu kada i kako staviti junački plašt. Odrastao sam sa jednom takvom, pa mi je ta priča o borbi sa sobom, bolešću, lošim životnim iskustvima i nedostatkom podrške toliko bliska da sada na svaku životnu i moralu pobjedu instiktivno ustajem i plješćem. Jer, šta drugo običan čovjek može uraditi kada stanete ispred takvih veličina.

Mojoj majci je prije godinu i šest mjeseci dijagnosticiran karcinom reproduktivnih organa. Supruzi, majci troje od rođenih četvero djece, ponosnoj nani troje mališana, uspješnoj poslovnoj ženi koja je karijeru gradila godinama da bi zbog ratnih dešavanja ostavila posao i godine rada i truda te zaštitila nas, dva sina i kćerku. Čuvala je ona i supruga, “brala” njegove aferime, branila ga kada (uglavnom) nije bio u pravu, radila stvari i koje je znala i nije znala da bi on dobio titule magistra, doktora, direktora i ne znam ti ja šta već.

Dakle, bila full time mama po bosanskohercegovačkim standardima. Najizazovnije i najteže zanimanje.

Njena borba je od prvog dana imala svoje uspone i padove. Riješila se ovog karcinoma, dobila drugi, pa treći. Metastaza. Bezbroj kemoterapija, opadanje kose, mršanje, nesnošljivi bolovi. Ona i dalje nasmijana, mazi macu, voda cuku, priča o planovima za zajedničko putovanje u Istanbul, skida zavjese pred Bajram, održava dvorište.

Planinari i sakuplja ljekovito bilje. Raduje se našim uspjesima i ne pada joj na pamet da posustane u ovoj borbi sa izazovom koji nije samo njen, već izazov velikog broja, prvenstveno žena, a zatim i muškaraca u našoj zemlji. Statistike kažu da od karcinoma reproduktivnih organa godišnje oboli preko 400, dok od karcinoma dojke oboli i njih 500 u FBiH.

Danas, ova superjunakinja uspješno gazi ka svojoj pobjedi u 1896. izazovu u svome životu i nama, svojoj djeci, daje lekciju kako se živi život i kada možda nije režiran onako kako smo željeli.

U životu nikada nisam radio stvari samo zbog toga što nešto želim ili mi se može. Uglavnom sam želio da sve što radim ima neki dublji smisao ili pouku za mene lično, pa i druge. Ovaj (malo duži) status nisam napisao zbog bilo čijeg sažaljenja, jer se nad ovakvim ličnostima i ljudskim veličinama ne sažaljeva već se skida kapa, pravi naklon i pada na koljena, ali sam želio da svaki naredni put kada neko spomene karcinom ida se sjetite nekoliko stvari:

– To je bolest koja ne pogađa samo jednu osobu, muškarca ili ženu, već cijelu porodicu i sve njihove živote.

– Karcinom ne pogađa samo starije niti bira mjesto, spol ili godište, svi smo potencijalni.

– Prljav veš, nesređena kuhinja, neurađena zadaća ili tvrdoglav ili bahat suprug nisu dovoljno vrijedni da niti ijednog momenta dovedete sebe u situaciju da se nervirate, stresirate ili supresirate tugu i bol.

– Ukoliko ste prevarene/i vaš partner/ica nisu ni zaslužili da budu s vama, odmah ga/je ostavite i živite život kakav zaslužujute: da volite nekog i da neko voli vas. Nemojte da se brinete šta će neko reći (bilo “selo”, bilo porodica) jer treba da vas doslovno boli k***c za druge.

– Ne, djeca nisu izgovor da spašavate brak ili nešto što ste mislili da je ljubav, jer na kraju dana djeca idu svojim putem, a vi ostajete. Sebi ste na prvom mjestu.

– Lijepi/e ste. Sa kosom ili bez. Ne dozvolite nikom da Vas uvjeri u suprotno, da kaže da ste debeli/e i da nešto ne znate i ne možete. Jer možete sve. Apsolutno sve.

– Odvratne medicinske sestre (kao npr. one sa kojima se susrećete u JU Dom zdravlja sa poliklinikom Visoko) koje ne znaju šta je Hipokratova zakletva nisu dovoljno dobar razlog da odustajete. Njihova frustracija, iskompleksiranost i siromaštvo duše nisu jači od Vaše želje za životom.

– Volite se. Prekratko živimo, ništa sa sobom ne nosimo, ništa nije vrijedno. Sreća, podrška i ljubav su nešto bez čega jedino nećete opstati.

Zaista mnogo volim priče o superjunacima i superjunakinjama. I nikad Marvel neće napraviti priču bolju od one koju pričaju žene koje boluju od karcinoma u Bosni i Hercegovini. Jer, evo, moja mama ponovo dobija Oscara na ovim daskama koje život znače.

Izvor: Lola magazin

Komentari

Komentari