I činilo mi se mi nećemo potrajati, znala sam to kad sam te vidjela u kafiću dok si srkao vruću kafu. Tursku. Nemam tipove za kafu, ali ne volim one koje srču. Kasnije si mi rekao da si srkao, jer si žurio. Meni si zamjerio što sam smotana. Dobro, jesam ja smotana, sapletem se o samu sebe, zaboravim kusur od par stotina dinara, zapetljam se slušalicama o šipku u autobusu, ali sve je to dio moga šarma.

,,Jeste, zbog toga si više neodoljiva’’, složio si se.

Otišli smo jednom u Kinoteku, sedmi red, sredina. Nisam mogla da izdržim, a da ti ne kažem da bih ti ja svašta radila. Pitao si da ti navedem primjer. Objasnila sam ti da bih ti jezikom spajala svaki mladež na tijelu. Svjetlo se ugasilo, film je počeo, rekla sam ti da mi je žao, jer kad sam pod utiskom, pričam gluposti, bukvalno sam najiskrenija tad, ali to ošteti ljude. Nisi se složio da sam te oštetila.

Predložila sam ti da idemo da kupimo narandže na Buvljaku.

,,Ih, pa imamo i na Kaleniću’’, bunio si se.

Znam da ima, ali sam htjela da odemo da kupimo tamo, jer niko ne ide na Buvljak sa Zvezdare da kupuje narandže. Kad smo se parkirali, vidio si autopraonicu. Otjerali smo kola na pranje dok mi tražimo najljepše narandže. Tad sam ti priznala da mrzim narandže. Ni ti ih ne voliš. Kupili smo na kraju dva para čarapa, išla je zima. U praonici smo vidjeli limuzinu. Veliku, bijelu. Radnicima smo rekli, oboje onako spontano, da se uskoro vjenčavamo, pa da razmišljamo i o limuzini. Čestitali su nam na laži.

Znaš, tad sam shvatila da bih ja tebe obožavala. Onako kako se obožava. Ne puno, da ne poludimo, ne malo da ne otupimo. Mislim da bih ludački bila zaljubljena u tebe. Pitala sam te jednom prilikom da li si nekad ludački volio. Odgovorio si da nisi taj tip. Nisi ti za nenormalno voljenje, gdje se čovjek izgubi u drugoj osobi, toliko utone u nju, da postanu jedno. Iznenadio me je tvoj dosta metaforičan odgovor. Htjedoh da pitam  da li misliš kao vodene boje koje se razliju, ali sam ućutala.

U nekom paralelnom svijetu, ti i ja imamo mačku Momčila kog zajedno čuvamo, čisto da se mačak navikne na razdvojenost.

Jedemo pečenje prstima.

Idemo na bazen svakog petka.

Sadimo ruzmarin u tegli.

Ljuljamo se i pravimo pečeno prase.

Idemo na buvljak da gledamo wc daske koje nam ne trebaju.

Ljubimo se u podzemnim prolazima i zajedno peremo zube.

U nekom paralelnom svijetu ja bih tebe obožavala, i ti bi me pomiješao sobom. Ne kao vodene boje, već kao tempere. Tempere su jače, pa kad se pomiješaju, dobijena nijansa ima novi smisao, ali se ne gubi vidljivost dvije boje.

U paralelnom svijetu, ti me pridržiš da se ne okliznem o bijele linije na pješačkom, a ja naručim tursku dok te čekam, da ne moraš da srčeš.

U ovom svijetu ja ti pričam o ovalnim sobama, i kako mi se čini i da se vrtim u krug, ne bi mi se vrtjelo u glavi. Ti mi kažeš da probam, čisto da budem sigurna.

Pa, budalo jedna, sigurna sam.

Autorica: Dunja Petković

Komentari

Komentari