Nisu poslušna, razmažena su i najgore od svega – ne znaju da cijene ništa – ni starije, ni roditelje, ni igračke, ni svijet oko sebe. Šta se to tako strašno dogodilo tokom protekle dvije decenije? Ako mislite da se to vas ne tiče jer još uvijek imate malu bebu, niste u pravu jer je ove velike greške najbolje izbjeći već u startu…

Kada ovako nešto kažu autori koji su svojim tezama pokušavali da promijene roditeljstvo iz starog u novo, moderno, onda možemo da utvrditmo da tu nešto zaista ne štima.

Jer, priznajemo, jesmo rastrzani – želimo da svoju djecu vaspitamo na liberalniji način, a pritom se stalno čudimo što naša djeca nisu kao što smo bili mi. 

O ovoj je temi progovorila britanska autorka knjige „Budi smiren roditelj“ Ema Džener koja je tokom dvadeset godina dadiljanja djece na dva različita kontinenta došla do zaključaka da sve što se trudimo da uradimo s našom , po svemu sudeći nije dobro. Jer zaista, postoje problemi s kojima roditelji više ne znaju da se nose.

Mnogo je razloga za ovu tezu, a ovo su neki od najočiglednijih. I da – i mi se pridružujemo strepnji da nešto mora pod hitno da se promijeni jer iako smo i sami donosili mnogobrojne trendove u roditeljstvu i načinu ophođenja s djecom, neki od članaka bili su čisto informativne prirode, bez načina da se bilo kakav trend primijeni baš na svako dijete i obitelj. Najzad, sve što se tiče djece toliko je individualno da jednostavno ne može biti univerzalno, ali ovih nekoliko najvećih strepnji, bojimo se, mogle bi se uočiti u svakom modernom domu.

Zato pročitajte dobro, a ako ste jedan od onih roditelja koji se s ovim problemima ne susreće – znajte da radite dobar posao i samo tako nastavite! Možda ste upravo vi pronašli najbolji model roditeljstva kojim ukrštate stare dobre vrednosti s modernim generacijama dece.

Niko nema pravo da vaspitava vaše dijete osim vas samih

Vjerujemo da ste se mnogo puta od kada imate dijete našli u situaciji da neko drugi pokušava nešto da kaže vašem djetetu koje je uradilo nešto što nije u redu i pritom ste se vjerojatno silno iznervirali jer niko, baš niko nema pravo ništa da kaže vašem djetetu. Nije li tako? A  sjećate li se da je nekada bilo sasvim normalno da na nas, dok smo bili djeca, zagrme i susjedi i žene u samoposluzi i učitelji – doslovno svi koji bi se našli u blizini nevaljalog djeteta imali su, i uzimali su sebi za pravo da kažu djetetu šta ga sleduje. I to ne samo da je bilo normalno, bilo je to ispravno jer smo mi tako bili vaspitavani gdje god smo bili.

Današnji roditelji smatraju kako samo oni imaju pravo nešto da kažu svom djetetu, a pritom ne primjećuju kako upravo njihovo dijete nije savršeno i što je još gore – kako to dijete zapravo ne sluša ni svoje roditelje, ali dobro znaju da niko, baš niko sa strane nema pravo ništa da im kaže. Jer su ih na to roditelji mnogo puta upozorili.

Sve se podređuje djetetu

Ponekad je podređivanje djetetu jednostavno previše. Ne mislite li to? Jeste li i vi jedan od roditelja koji će na svaku djetetovu molbu, plač i traženje skakati i činiti sve kako bi udovoljili svom djetetu? I to jako često stavljaju ispred svojih potreba, a zaista ne bi trebalo da bude tako. Naravno da ćete djetetu dati da jede ako je gladno, ili da pije ako je žedno, ali ustajati noću po pet puta da bi dijete popilo gutljaj vode, ili pojelo pola griza nečega što ste mu pripremili – ne, to je zaista previše.

Današnji roditelji jednostavno moraju da znaju da reći „ne“ djetetu nije osobina lošeg već dobrog roditelja, jer kako se sada čini, moderni roditelji upravo ovakvim postupanjem prema svom djetetu jure prema tome da svoju djecu pretvore u vrlo bezobrazne, nestrpljive i nasrtljive ljude koji su navikli da tokom svog odrastanja dobiju sve što požele – odmah i sada!

Uostalom, toliko je primjera kada majke ili očevi radi neke dječije želje ostavljaju svoje poslove samo kako bi ugodili njima. A ko ugađa vama? I nemojte sada reći – kada ćemo im ugađati ako ne sada kada su još mali? Pod broj jedan – tako ćete ih naučiti i teško ćete ih kasnije moći okrenuti, a pod broj dva – jesu li i vama tako ugađali, ili se vi upravo zbog roditeljskog „ne“ i “ne sada“ postali mnogo ranije samostalniji, strpljiviji i uopšte sposobniji da se pobrinete se o sebi samima?

Vaspitanje na koje se danas oslanjamo ide niz dlaku djetetu, a dobro znamo da život nije takav, niti će biti takav prema našoj djeci. Zato ih radije već sada pripremite da neće dobiti sve i uvijek. Radi dobrobiti njih samih!

Ko je kod vas glavni?

Kao nastavak na prethodnu tezu postavićemo i ovo pitanje – Ko je kod vas glavni? Vi, ili dijete kojem ste, a što se jako često događa, morali da zamijenite tanjirić jer u prvom nije htjelo da jede? To je toliko banalna, a opet jako slikovita situacija koja jasno pokazuje da se dječije želje, koliko god one bile notorne, ispunjavaju u gotovo svakom domu. I to nije dobro jer vas djeca tako drže u šaci. I nije to lijepo čuti, ali je tako, jer pokušajte vi kao odrasla osoba da postupate poput svoje djece i vidjećete na kakve ćete reakcije nailaziti.

To su samo djeca

Kada dijete šutne prolaznika nogom, polomi tuđu igračku, ne odazove se na vaš poziv, ne pospremi sto nakon jela, ogluši se na poziv da spremi igračke … sve su to situacije kada je najlakše reći – pa on je samo dijete. Činjenica jeste da je ono dijete, ali ko kaže da dijete ne može biti odgovorno, poslušnije, ko kaže da dijete ne može imati veću samokontrolu? Mislite li da vaše dijete nije sposobno biti bolje?

Varate se i to samo zato što je vama jednostavnije da idete linijom manjeg otpora nego da potrudite i djetetu opet i opet usađujete lijepe manire, strpljivost, darežljivost, poštovanje. Sve to djeca mogu da usvoje, samo je pitanje hoćete li vi biti istrajni u tome?

Lakše je uvaliti im mobilni u ruke

Naravno da je jednostavnije djetetu u javnom prevozu, u gostima ili u čekaonici dati mobilni telefon u ruke – da se zabavi i da ne divlja, odnosno da vas ne bruka, ali nije li upravo to jedna ogromna greška koju činimo?

Damo im mobilni u ruke kada god ne znamo što bi s njima? Zar nije tako? I šta im tako poručujemo – evo ti mobilni da ne moraš nikad da naučiš da se zabaviš sam, da nikada ne moraš da razmišljaš kako ćeš se ponašati dok moraš strpljivo i mirno da sjediš i ćituš. Ili bi bilo bolje naučiti ih upravo tome, koliko je god to malo teži put za nas roditelje.

Izvor: Djetinjarije.com

Komentari

Komentari

Nema više članaka