Koliko puta smo čuli da je ljudski mozak najsavršenija mašina i da ono je sve ono što on proizvede totalno nepredvidivo? -Mnogo puta.

No, SUPER ŽENE ne bi bile tako super da ne mogu zaviriti u beskonačne dubine ljudskog uma. Zato su među njima vrsne psihologinje, a jedna od njih je i sjajna profesorica na Odsjeku za psihologiju Filozofskog  fakulteta Univerziteta u Tuzli Tamara Efendić – Spahić.

I ptice na grani znaju da naše SUPER ŽENE pomijeraju granice u sebi i oko sebe. Iako je psihologija veoma kompleksna nauka, sama po sebi, profesorica Efendić – Spahić, odlučila se specijalizirati za psihološke procese koji se tiču porodice, odgoja djece i same dječije psihologije.

Ogromno je zadovoljstvo u tim od nekoliko stotina uspješnih žena iz različitih oblasti, uvrstiti i ovu ženu čiji naučni i profesionalni rad može dovesti do toga da u budućnosti riješimo korijene nekih društvenih problema.

U radu sa ljudima uvijek i iznova me fascinira da korjeni njihovih problema imaju nekakve veze sa njihovim porodicama i obrascima njihovih ranih odnosa sa roditeljima. Upravo ta činjenica čini tematiku porodice neiscrpnom”, tvrdi naša nova SUPER ŽENA.

Zašto ste odlučili posvetiti svoj profesionalni segment života proučavanju komplikovanih ljudskih umova?

Bila je to spontana odluka. Kada sam se susrela sa psihologijom shvatila sam da je to moja sudbina, da je bila moja sudbina čak i kada za nju nisam znala. Imala sam beskrajnu sreću da sam se susrela sa onim što volim, da sam to prepoznala, mnogo sam učila i danas dan učim i to mi predstavlja veliku radost. Ono o čemu saznajem u svojoj profesiji i traganje za načinima kako to primijeniti na svakodnevni kontekst ljudskog života za mene je i danas najveći izazov.

Specijalizirali ste se za dječiju psihologiju, šta je bilo presudno za tu odluku?

Iako se puno bavim prilagodbom djece nisam se u svom radu ograničila samo na njih. Posvetila sam skoro sav svoj dosadašnji rad porodičnom kontekstu i roditeljstvu iz razloga što smatram da je zadatak psihologije da prije svega kontinuirano unapređuje kvalitet života ljudi. Najbolji način da se radi na takvom unapređenju je da se započne od porodičnog okruženja i djece. Kada govorimo o djeci, naš zadatak a i zadatak struke, je da im omogući bolji život. Opet, da bi radili uspješno, važno je da vjerujemo u ono što radimo. U radu sa ljudima uvijek i iznova me fascinira da korjeni njihovih problema imaju nekakve veze sa njihovim porodicama i obrascima njihovih ranih odnosa sa roditeljima. Upravo ta činjenica čini tematiku porodice neiscrpnom.

Je li istina da Vi koji prenosite znanje svojim studentima ili učenicima, svakodnevno učite od njih, ponekad i više nego što vi naučite njih? Koja je najvažnija lekcija koju ste naučili od mladih ljudi s kojim radite?

Ono što me najviše usrećuje u radu sa studentima jeste ta privilegija da možete izravno da vidite kako ih znanje mijenja. Održava me njihova svježina u pogledu na svijet i mladi ljudi vam uvijek otvore neke nove prespektive u viđenju stvari. Smatram da se susrećemo u periodu koji je za njih od presudne važnosti, kada trebaju najviše da rade na sebi ali i kada mogu da izrastu u šta god požele i mislim da im to neprekdno trebamo naglašavati. Ono što iznova učim sa svakom novom generacijom je da smo svi tu, u različitim ulogama, ali zbog iste stvari – zato što želimo da radimo, da se bavimo onim što volimo. I svaka generacija me iznova i iznova podsjeća na to koliko je to važno – raditi ono što voliš.

Jeste li ikada došli u situaciju da Vam je palo na pamet da zloupotrijebite svoje znanje iz psihologije da biste izmanipulisali nekom situacijom i ljude naveli „na svoj mlin“?

Nikada mi to nije palo na um dok nisam vidjela ovo pitanje, tek tada sam shvatila da bih to mogla, da sam mogla i da, nažalost, ima ljudi koji i to rade. Svoj posao shvatam ozbiljno, u smislu da tu nema mjesta za moja lična viđenja. Isto tako, dopustila sam da se moje lične interpretacije tokom vremena umnogome prilagode upravo onome što sam za sve ove godine naučila iz psihologije. Smatram da je psihologija kao nauka često shvaćena pogrešno i ne zauzima mjesto koje joj u društvu pripada upravo zato što je pojedini psiholozi neopravdano pojednostavljuju ili tumače određene fenomene na način na koji ih lično shvataju. Studentima nerijetko naglašavam kako i psiholog ima pravo da bude čovjek, ali u struci ne smije biti prostora našim ličnim interpretacijama. Uostalom, kada se traži naše mišljenje nas niko ne pita za lične stavove već traži naša profesionalna zapažanja o nekom pitanju. Velika je pogreška poistovijetiti to dvoje u našoj struci.

Šta smatrate svojim najvećim životnim uspjehom?

Nemam mnogo, ali vjerujem da sam bogata. Osnovala sam funkcionalnu porodicu unutar koje vjerujem da svi imamo svoje mjesto za vrline i nedostatke, imam iskrene prijatelje od kojih sam primila zaista mnogo ljubavi i podrške u svim fazama svog ličnog i profesionalnog razvoja, što je iznimno rijetko i vrijedno. Imam supruga sa kojim živim u slobodi onoga što jesam i što mogu da postanem. Ono što me okružuje toliko se izdiferenciralo u različitim periodima mog života tako da živim u krajnjoj iskrenosti i sigurnosti onoga što imam, svjesna toga šta meni važni ljudi predstavljaju u životu, a i ja njima. U tim odnosima – sa mužem, porodicom, prijateljima – ja sam viđena, voljena i podržana onakva kakva jesam i mislim da je život koji počiva na iskrenosti najviše što možete da dobijete. Prisustvo ljudi koji vas iskreno vole i podržavaju i energije koja s tim dolazi u dobru i zlu omogućava vam da postanete sve što možete. Tada možete da idete na svakakva životna putovanja radi samog puta koji ćete proći, a ne radi dosezanja nekog cilja. Samim tim, i uspjeh je veći.

Koliko Vas je promijenilo majčinstvo?

Šta da kažem – dala sam život, primila sam život u svoje ruke i dobila ljubav za koju nikad prije nisam znala da postoji. Nakon toga ne možete biti ista osoba – mijenja vas malo biće koje se tako duboko i iskreno zagleda u vašu dušu. Uvijek smatram da nas roditeljstvo čini boljim ljudima. Za mene je to najbolji i najprirodniji posao na svijetu. Kada bolje razmislim, u životu i nisam imala nekih posebnih želja. Ali silno jesam željela biti roditelj. Nema mi ništa ljepše od toga što sam mama svojoj djeci.

Imate li neku mantru kad dođete u situaciju da Vam je dosta svega i da Vam se čini kako ne možete dalje? Šta Vas motiviše u tim momentima?

Mislim da je tu važno da li smo, da dođemo u takvu situaciju, sami odabrali. Stoga se trudim da ono što radim u pravilu bude moj izbor i da uvijek mogu da kažem – „ja sam tako odabrala i opet bih učinila isto“. U pravilu, puno teže dolazimo u takve situacije kada ih sami biramo, a i kada se to dogodi – lakše podnesemo posljedice. Kada je dosta svega, to je znak da trebamo predah. I ako smo mudri, odmorićemo se.

Da se nađete u situaciji da morate birati između porodice i posla, šta biste odabrali?

Teško je to pitanje sada, danas. Da je to neka situacija da znam da porodica zbog mog posla pati naravno da bih je izabrala i ostavila posao. Ali u svim drugim relacijama posao-porodica veoma je teško izabrati, iz razloga što sam i u jedno i u drugo toliko uložila, te samim tim ni bez jednog ne bih bila osoba kakva jesam. Tako da nemam šta dodati, osim da je pitanje veoma teško.

Da imate (super) moć na jedan dan, šta biste promijenili u bh. društvu?

Mnogo toga. Iako smatram da svako od nas pojedinačno podcjenjuje svoju moć utjecaja u smislu promjene. Često kažem studentima da možda u okviru onoga što rade ne mogu promijeniti svijet, ali mogu značajno unaprijediti ono čime se bave ako to rade najbolje što mogu i ako formalne godine svog obrazovanja prethodno utroše na najbolji mogući način. Tako volim razmišljati i o onome što ja radim. Ne mijenjam svijet, ali se iskreno nadam da kroz način na koji radim bar mrvicu doprinosim nečemu, mijenjam nešto – nabolje.

Koja je Vaša definicija uspješne žene?

To je žena koja živi život koji je prethodno odabrala, život u kojem je sretna. I šta god da je odabrala, ako se s tim osjeća zadovoljnom, to je veliki uspjeh, najveći. Da bi žena bila uspješna ona treba da pronađe sebe. I u trenutku kada u tome uspije, ne smije više nikada dopustiti da samu sebe izgubi. Mnogima od nas je to iz dana u dan vjerovatno najveći životni izazov – da ostanemo vjerne sebi, onome što jesmo.

Komentari

Komentari

Jeste li probali novu aplikaciju "Radio Kameleon" ? Download na Google Play!