Svestranost je jedna od osobina koja krasi mnoge naše SUPER ŽENE. Među njima ćete nerijetko naići na one koje su doktorice a uspješno se bave aktivizmom ili profesionalne sportistikinje koje zarađuju za život na poziciji ekonomistice u nekoj firmi. Ni mnoge druge kombinacije zanimanja i zvanja nisu strane u našoj armiji sjajnih žena koje smo okupili ovim projektom. One mogu postići sve što požele, a odlično reaguju kada im život ponudi priliku kakvu nisu ni zamišljale.
Jedna od takvih jeste i kantonalna inspektorica za obrazovanje, nauku, kulturu i sport i asistentica na Odsjeku za žurnalistiku na Filozofskom fakultetu UNTZ-a, sa diplomom na kojoj piše da je doktorica komunikoloških nauka – Vesima Čičkušić.
Ona je jedna od tih žena koja zna da iskoristi prave prilike u životu, ne boji se promjena, od njih uzima ono najbolje, svakodnevno radi na sebi i trudi se svakim svojim potezom doprinijeti bh.društvu. Moramo priznati da su baš to karakteristike koje krase jednu super ženu.
Doktorica ste komunikoloških nauka, otkud u inspekcijskoj službi? Opišite nam svoj profesionalni put?
Kad pogledam unazad, stalno sam između obrazovanja i medija. Završila sam učiteljsku škola, a onda sam željela studirati novinarstvo. Činilo mi se sudbinski da je te 1998. godine kad sam završila srednju školu, bio upis prve generacije studenata na Odsjeku za žurnalistiku u Tuzli. Period studiranja mi je najdraži, bila sam drugi student koji je diplomirao na odsjeku. Dobitnik sam Srebrene plakete Univerziteta u Tuzli. Kompromisi između želja i mogućih izbor su određivali profesionalni put. Bila sam prvi dopisnik – novinar BHTV 1 iz Informativno-tehničkog centar Tuzla. Onda sam radila kao urednik jedne lokalne medijske kuće, a nakon toga kao menadžer odnosa s javnošću u velikoj građevinskoj kompaniji. Konkurisala sam za posao inspektora za obrazovanje, nauku, kulturu i sport u periodu kada sam postala prvi puta majka i nekako sam mislila da mi treba posao od 8 do 4. Sada vidim puno sličnosti između posla novinara i inspektora – stalno istražujete.
Čega ste se morali odreći kako biste postali uspješni u Vašem poslu?
Ne mislim da sam se nečeg posebno odrekla. Mogućnost izbora nije odricanje nego birate ono što mislite da je za vas bolje i važnije.
I posao na fakultetu i u inspektoratu vezan je za obrazovanje. Koliko se razlikuju te dvije uloge i koliki doprinos zaista možete dati poboljšanju obrazovanja u BiH, kao pojedinac?
Posao inspektora je strašno ograničen, nekako krut i formalizovan. Kontrolišete provođenje propisa za koje često mislite i znate da nisu dobri ili moralni, a nemate baš puno mogućnosti da nešto mijenjate. Vidite mnoštvo namjernih sistemskih propusta u nekoj oblasti, kako bi se ostavio prostor za različite manipulacije i nemoralne postupke, vidite nezadovoljstvo ljudi a često s obzirom na ovlaštenja koja imate i zakonsko utemeljenje ne možete puno da uradite. Posao nastavnika donosi širinu, slobodu, nepredvidivost i kreativnost. U oba posla trudim se da uradim sve što je do mene, da dam svoj maksimum i onda se nadam da će biti dovoljno dobro.
Većina prosvjetnih radnika, bez obzira na kom nivou obrazovanja, kažu da od učenika, odnosno studenata svakodnevno uče, skoro koliko su i oni dužni da nauče te mlade ljude? Slažete li se s ovom tvrdnjom i šta je najznačajnije što ste naučili od mladih ljudi s kojima radite?
Da. Puno toga, ali najznačajnije mi se čini da vam otvore novu perspektivu, pogled na svijet, ponekad onaj koji ste kroz godine usput izgubili a da niste ni svjesni. Otvorenost, optimističnost, stvaralački duh, neproračunatost, puno, puno toga….
Da morate birati između porodice i karijere, šta biste izabrali?
Porodicu. Svi moji izbori danas polaze uglavnom sa stanovišta kako bi se to odrazilo na moju porodicu.
Imate dva predivna sina, koliko Vas je promijenilo majčinstvo?
Hvala! Pa ne znam, tu se stalno propitujem brinući da li sam dobra majka. Postala sam puno emotivnija i promijenila sam gledanje šta je važnije racio ili emocije. Što sam starija sve više sam ubijeđena da su ljubav i privrženosti najvažnije.
Koliko se razlikuje Vaš život sada od onoga o čemu ste maštali kao djevojčica?
Puno, puno… U moj mašti ja sam bila novinarka na svim mogućim i nemogućim mjestima na ovoj planeti (smijeh).
Da imate super moć na jedan dan, šta biste uradili/promijenili u bh.društvu?
Mogu li reći da bih izvršila resetovanje? (smijeh) Konkretno, učinila bih sve da budemo društvu u kojem se poštuju dva principa: jednakosti i odgovornost. Poštivanje principa prema kojem svi imaju jednake šanse i svi su jednaki pred zakonom, omogućilo bi da do izražaja dođu najbolji. S druge strane odgovornost za urađeno, činjenica da se svaka zloupotreba brzi i adekvatno kazni, razvila bi svijest da se tako nešto ne isplati ni pokušati. To bi bilo dovoljno da se ovo društvo istinski preporodi i ljudima vrati nada.
Kako definišete uspjeh i šta je Vaš najveći uspjeh u životu?
Uspjeh je biti sretan i zadovoljan sa onim što se uradili. Najvećim uspjehom smatram onaj blaženi osjećaj mira na kraju dana dok gledam djecu i s mužem pijem kafu. Tad imam taj osjećaj da sam najsretnija osoba na svijetu.
