Imati dijete koje se ozbiljno bavi sportom poseban je roditeljski izazov jer školske obaveze treba uskladiti sa svakodnevnim treninzima koji traju i po nekoliko sati. Tatjana Ledinski, mama 13-godišnjeg Davida koji već šest godina trenira skokove u vodu, ispričala nam je svoje iskustvo i dala savjet koji bi mogao pomoći drugim roditeljima koji vode sličan život.

Davidov dan započinje u 6 sati kada se budi, doručkuje i kreće na jutarnji trening. Vraća se oko podne, ruča i priprema za školu. Po povratku iz škole večera, napravi sve obaveze za školu i odlazi na spavanje. Nedjelja je rezervisana za druženje. Ako je škola ujutro, onda po povratku iz škole ruča, radi zadaću i uči, te navečer odlazi na trening, priča Tatjana .

Treninge ima svaki dan po tri sata osim nedjelje, a trenirati je počeo prije šest godina. David je od malena cijelo ljeto provodio na moru, a to je za njega značilo dva i po mjeseca skakanja s mola. Na prijedlog porodične poznanice da se upiše u klub za skokove u vodu, Davidovi roditelji odmah su se aktivirali i odabrali Klub za skokove u vodu “Nemo” u Zagrebu zbog kvalitetnih trenerica. U porodici su se u mladosti, otkriva Davidova mama, svi rekreativno bavili sportom pa se tako i David vrlo rano zaljubio u sport.

Osim velike uspješnosti u sportu, David je besprijekoran i u školi, završivši šest razreda bez ijedne četvorke. Još kao malo dijete je bio perfekcionist i volio sve obaveze posložiti i organizovati. Do sada je na svim državnimtakmičenjima bio zlatni, a od međunarodnih bih istaknula jako takmičenje u Dresdenu održano 2017. godine gdje je nastupao u starijoj kategoriji i među jakom konkurencijom ušao u finale.

Inače je nastupao u Alpe Adria takmičenjima gdje je bio prvi u svim disciplinama, zatim u Budimpešti na Međunarodnom takmičenju gdje je isto osvojio zlato u svim disciplinama, a tako je bilo i u Stockholmu.

Davidu skokovi znače prije svega opuštanje i uživanje, potom izazov za pomicanjem granica i potvrdu da se rad i trud isplate, ističe Tatjana Ledinski.

Kada se dijete ozbiljno bavi sportom, to podrazumijeva i odricanja od strane roditelja i djeteta. Tu su rana ustajanja, dan ispunjen obvezama od jutra do mraka, vožnje i putovanja na treninge i takmičenja,… Tatjana kaže da su treninzi njenog sina odredili raspored ostalih obaveza u porodici. Davidova mlađa sestra tako je prisutna na bazenu od svega 21 dana života, no mama ističe da i ona ima isto pravo na “svoje” vrijeme, a ne da se sve vrti oko Davidovih skokova.

Zasad smo sve uspjeli iskoordinirati; suprug obično odvozi i dovozi Davida s treninga , a ja se bavim više s kćerkom, ali vikende nastojimo provesti porodično. Na takmičenja ipak odlazimo svi jer Davidu to puno znači. Kada putuje na takmičenja izvan Hrvatske, brinemo se samo da dođe zdrav i neozlijeđen, a rezultat javlja on ili trenerice, kaže Tatjana pa dodaje:

Mislim da je ovakav Davidov odabir bavljenja sportom veliko odricanje za roditelje, ali zar nismo zbog toga tu? Nama je samo važno da sestra ne bude zakinuta za ništa zbog tih naših odricanja.

 

SAVJET RODITELJIMA

U jednom trenutku David je poželio odustati od skokova jer mu je bilo teško odreći se svega što jedno dijete koje nije toliko u sportu ima.

To je prvenstveno bilo malo vremena za druženja s prijateljima, odlazak na trening kad je cijelo društvo vani, ne dolazak na većinu rođendana od prijatelja zbog treninga. Na sreću, razgovor s nama i trenericom Natašom Kolić, čije mišljenje je njemu jako važno, odgovorio ga je od tadašnjeg nauma, otkriva Tatjana.

Kasnije više nikad nije ni pomislio na odustajanje jer su se počela sklapati prijateljstva u klubu, po cijeloj Europi, veselje odlazaka na putovanja te upoznavanja raznih kultura i gradova.

Sada, kad razgovaramo s njim o tome, smiješno mu je, a vidim da ima i planove za budućnost vezane uz skokove. Želja mu je nastupiti na Olimpijskim igrama ili ući u finale na Svjetskom prvenstvu. Naravno, ima još dosta vremena do tada, ali lijepo je imati cilj i motiv za dalje.

Uz tako veliko iskustvo, Tatjana ima i savjet za roditelje čija se djeca tek počinju baviti sportom kako da lakše usklade sve obaveze uz što manje stresa.

Roditeljima čija se djeca počinju baviti sportom savjetovala bih da ih podrže u bilo kojem sportu, neka puste dijete da nađe što mu odgovara, a na nama, roditeljima, je da im budemo podrška i vjetar u leđa ma kakav rezultat bio. 

Možemo si olakšati ove tehničke stvari odvoženja i dovoženja na način da ukoliko više djece ide u isto vrijeme na trening, jedna porodica odvozi, a druga dovozi. Ipak je svrha bavljenja sportom prije svega zdravlje – fizičko, psihičko i intelektualno. Znači da odustanemo ponekad od kafe s prijateljicama ili gledanja utakmice s prijateljima jer nas ipak najviše raduje zadovoljstvo vlastitog djeteta, poručuje.

Kada bi mogla nešto promijeniti, Tatjana bi promijenila to da Zagreb nema više samo jedan bazen za skokove.

Nadam se da će doći i vrijeme individualnih sportova jer je šteta da se talenti ne razvijaju i ne njeguju, a nažalost nekad su novci u tome presudni. U Hrvatskoj je toliko malo skakača u vodu, a postignuti su veliki uspjesi. Naši bivši juniori, danas seniori (također članovi Kluba za skokove u vodu “Nemo”) Juraj Melša i Hrvoje Brezovac osvojili su drugo mjesto na Europskom prvenstvu u sinkro skokovima prošle godine.

Ostavili su iza sebe skakačke velesile, a trenirali su u uslovima bez dvorane za suhi trening. Mislim da to govori koliku volju imaju ti mladi ljudi skupa s trenerima i Savezom, ali ipak bi dobro došla i podrška vlasti, zaključuje Tatjana Ledinski.

Izvor: zadovoljna.hr

 

Komentari

Komentari

Nema više članaka