Još nisam srela nijednu ženu kojoj bi sama spomen ”bivšeg” izazvala osmijeh na licu, ili nekakvo ushićenje. Nalazila se tu cijela paleta izraza, ali onih negativnih, grimasa koje su bile rječitije od hiljade riječi.

Ta riječ izaziva redom negativne osjećaje, kao da oni lijepi nikada nisu ni postojali. Zašto je to tako? Zašto se nakon prekida ne sjećamo onih prelijepih trenutaka kojih smo sigurno imali? Odgovor se sam nameće. Ako o nekom loše mislimo, lakše ćemo podnijeti istinu, ali ga i lakše preboljeti. Te ”loše” misli i ne moraju nužno biti loše. Oni nam mogu biti kao vjetar u leđa za nastavak života, jer ako mislimo sve najljepše o ”bivšem,” ostat ćemo zarobljeni u prošlosti. Lijepe misli će nas sputavati, i umjesto da krenemo naprijed, stajat ćemo na istom mjestu, gledajući prema prošlosti, prema muškarcu koji je bio dio našeg života, ali više nije.

Ne, ne trebamo gledati u ono što je bilo. Pogledom na prošlost ništa nećemo promijeniti. Sve što se ondje nalazi, sve nam je poznato. Koliko god boljelo, krenimo dalje. To je jedini izbor koji nam preostaje. Nema smisla vraćati se bivšem, i proživljavati isti scenarij i po nekoliko puta.

Zašto čitati istu knjigu, kad nam je kraj poznat? Nema tu nade da će nešto biti drugačije. Vraćanje je kao punjenje baterije u automobilu. Produžavamo joj vijek, ali ćemo ipak morati kupiti novu. Nikada ne znamo kada će nas stara baterija iznevjeriti, a tako je i sa muškarcima. Ako nas jednom iznevjeri, učinit će to opet. Oprostom mu dajemo samo blagoslov i uvjerenje da je ispravno postupio, a muškarac će to obilato iskoristiti. Ako mu je oprošten jedan grijeh, bit će mu i ostali.

Oprost nije dokaz ljubavi. nemojmo se zavaravati. Oprost je pokazatelj očaja, traženje nade na mjestu gdje ona ne postoji.

Ako se kamen kotrlja niz brdo, nemojmo ga zaustavljati. Znam da je teško, ali trebamo sačuvati ponos, trebamo cijeniti sebe, i shvatiti da zaslužujemo mnogo više od onog što odbijamo. Ko zna? Možda nam sudbina priprema nešto bolje od onog što imamo, i zato zatvorimo vrata prošlosti jednom i zauvijek. I obavezno stavimo katanac na ta vrata, te bacimo ključ!!

Znam, teško se suočiti sa činjenicom da smo ništa u očima onog ko nam je sve. Ta spoznaja slama srce, tjera dušu na krik. Niste to očekivali, niko to ne očekuje. Sve veze počinju na isti način, ali završavaju na različit. Ondje gdje su nekad bili planovi za budućnost, sada je pustoš. Ondje gdje je nekad stanovala ljubav, sada stanuje bol, a ona je živi podsjetnik da nešto nije u redu. Onaj ko nas voli, nikada nas neće povrijediti. Ne bi trebao, barem ne namjerno. Onaj ko nas voli, trebao bi nas štititi, a ne raditi upravo suprotno. Ljubav je davanje i primanje, a ne samo davanje. Koliko doza ljubavi možemo dati, a da sebi ne nanesemo nepovratnu štetu?

Nemojte da vas uz nekog veže strah od samoće, ili strah od budućnosti. Ako ne dobijete onoliko koliko dajete, ne nalazite se na mjestu na kojem bi trebali biti. To je tako jednostavno shvatiti, ali je u ljudskoj prirodi da pokušava bezbroj puta, da toleriše, i da zatvara oči pred istinom. Ako ljubav umire, dokrajčite je svojim odlaskom. Mrtvac se ne može oživjeti umjetnim disanjem, tako ni vaša ljubav beskrajnim opraštanjem.

Kad je kraj, neka bude kraj. Ponosno podignite glavu, i krenite svojim putem. Pokažite odlučnost, zauzmite se za sebe.

Tek kad vas počne gubiti, onda se upotrebljavaju sva sredstva. U takvoj situaciji čut ćete najslađa obećanja, najljepše izjave ljubavi, i ponašat će se prema vama kao prema kraljici dok ne postigne cilja, a ako ga postigne, od svega toga ubrzo neće ostati ništa. Sve riječi, i sva obećanja odnijet će vjetar. Bajka prestaje, i slijedi buđenje.

Zato… ne nasjedajte! Kad dobije što želi, sve ostaje po starom.

Kad ostanete dosljedni, i ”kad se ljubav pretvori u mržnju, nijedan udarac nije prenizak”, a onaj ko je bio s vama jako dobro zna gdje treba udariti. Bira najbolnija mjesta. Onaj ko je napravio sve da vas izgubi, ne pušta vas tako olako. Od života će vam napraviti pakao, ali je mnogo bolje proživjeti pakao s krajem, nego onaj koji neće imati kraja, a život s njim je beskrajan pakao. Da nije, ne bi ni pomislili otići, a samim odlaskom završavate jedno poglavlje u životu, ali samo jedno. Ostaju vam još mnoga poglavlja, još mnogo nade, i to uvijek imajte na umu.

Neće biti lako. To svi znamo. Izgubiti nekog doista je teško. Kao što svaka bolest ima svoje faze, tako ih ima i put k ozdravljenju. Ne okrivljujte nikog. To nam život daje samo lekcije, a svaka od njih je jako dragocjena. Samo nam ukazuje na greške koje ne smijemo ponoviti. Da bi doživjeli nešto novo, nešto treba i završiti.

Možda je završila jedna veza, možda smo izgubili jednu ljubav, ali nismo izgubili mogućnost da idemo dalje, jer bivšem treba pokazati da smo i to u stanju. Njih najviše boli naša sreća, i zato… budimo sretne u inat njima, u inat svima. Na što je sve žena sposobna, shvatimo kada dođemo u bezizlaznu situaciju. Kad presahnu suze, probudi se inat. Iz mržnje izvlačimo nevjerovatnu energiju u početku, a s vremenom će se ta mržnja preoblikovati u ravnodušnost i sažaljenje.

Drage moje, zaslužujete da budete na prijestolju, a ako vas bivši tamo nije postavio, s razlogom je bivši. Naći ćete nekog ko će vas voljeti onako kako se žena voli, nekog kome ćete biti na prvom mjestu, nekog kome će vaša sreća biti važnija od njegove.

Kad se to dogodi, bit ćete zahvalni sudbini što vam je ponašanje bivšeg to omogućilo, jer da nije bio onakav kakav je bio, vi bi se zadovoljili s malim, a to nikoga ne čini sretnima.

Žene drage, sve ili ništa, između ne postoji, a ”sve” zaslužuje svaka žena.

Ne gledajte na prošlost s mržnjom. Voljeli ste, upoznali ste jedan oblik ljubavi, a i to je bolje nego da ne volite.

Autorica: Kata Mijić (24sata.hr)

Komentari

Komentari

Jeste li probali novu aplikaciju "Radio Kameleon" ? Download na Google Play!