Pitali jednu staru nenu ima li boga. Na šta je ona vrlo jednostavno odgovorila:
“Ne znam sinko ima li ga ili nema, znam samo da nam neko remeti planove.”
Postalo je već uobičajeno da uvijek pred Novu godinu rezimiramo onu prethodnu, slažemo svoje uspjehe i prebrojavamo padove. Zaklinjemo se da nećemo više ponavljati iste greške, planiramo nove ciljeve, pravimo novogodišnje rezolucije…
A ja…ja sam se dugo smijala toj staroj neni, sve dok nisam shvatila da je izgovorila moćnu istinu.
Tako da sam ja ustvari neko ko je prihvatio taj pomalo ludi svijet leptira i medvjeda…naučila sam da se pustim i zahvaljujem svemu…ne želim da se kajem ni za jedan napravljeni potez, jer se uvijek nadam da će se i taj potez s vremenom pokazati ispravnim.
Napokon sam se naučila strpljenju. Naučila sam da imam vjeru u svoj put. Naučila sam da vjerujem instinktu, jer se sve dešava savršeno i baš uvijek u pravo vrijeme.
Planirala sam ja život drugačije, negdje na drugom kraju svijeta, preko sedam gora i sedam mora, ali su preko noći sva ta mora preušila, sve gore poravnale, sve dok me nisu vratile tamo gdje mi je bilo mjesto.
Planirala sam ja život kao bajku, kućicu u cvijeću, sretan brak…dok nas smrt ne rastavi, ali nekim čudnim spletom okolnosti, sve se okrenulo opet naopačke. Sve je počelo da se dešava bez ikakve pameti i logike. I pored svih mojih realnih planova, ostala sam sama, bez kućice, bez cvijeća…
Ok dešava se. Prihvatila sam i to.
Onda sam planirala početi novi život skroz sama, ali se i taj plan izjalovio…
Elem, bilo je tu planova i planova, od kojih su oni koji su se ustvari činili i najlogičnijim prvi propali. Ostalo je jedino da ponuđeno prihvatim, manje planiram i više vjerujem.
Naučila sam da za svaki moj naizgled krivi, šeprtljavi postupak, grešku, nepromišljenu odluku ili onu savršeno smislenu, postoji razlog. Za sve postoji neki razlog…
Istina, ne možemo ga prepoznati odmah, ali s vremenom, uvijek, ali baš uvijek, se pokaže ispravnim. Pokaže se da je sve uvijek s nekim višim ciljem, baš kako treba i kada treba biti.
Čudni su putevi naših života, čudni su putevi naših sudbina. Nose nas, pa bacaju, dižu visoko pa spuštaju snažno, nemilosrdno se igraju s nama, pa onda ponovo dižu sve do zvijezda…
Ma divni su ti putevi, protkani neizvjesnošću i vjerom u najbolje…divan je ovaj život, naš jedan i jedini. Divan je svaki udah i svako ono krmeljivo jutro.Divno je biti živ, divno je probuditi se i biti svjestan da smo baš mi, ti i ja, odabrani da ga proživimo.
Zato, dišite punim plućima, koračajte, ljubite, volite…ne žalite za propuštenim, jer uvjeravam vas, sve što je propušteno nije trebalo niti da se desi.
Budite sretni, jer realno, nije svako imao priliku da se rodi. Tačnije, prilika je bila, ali su samo najbolji pobijedili 🙂
E baš zato smo posebni. Baš mi ovakvi ludi, nesavršeno savršeni, baš ti i ja…
Ne želim vam poslati poruku da ne planirate svoje živote, da ne razmišljate, da ne kreirate svoje ciljeve…želim vam samo reći da nikada ne žalite za učinjenim ili propuštenim.
Želim vam reći da se ne ljutite na sebe, da budete zahvalni za svaki osmijeh, svaku suzu...svaki krivi potez…Želim vam reći da volite sebe sa svim svojim uspjesima i greškama….
Želim vam poslati poruku da treba voljeti svoj život i slaviti ga s osmijehom na licu i hrabrosti u srcu.
Zato, molim vas, s pjesmom napustite ovu, već staru i dočekajte Novu.
Želim vam dati vjetar u leđa i uvjeriti vas, da niste ništa pogrešno napravili, niti šta krivo procijenili…
Ništa nije krivo, sve ono što ste prošli ima svoj smisao.
Želim da već sada, dok ovo čitate, vratite onaj svoj djetinji osmijeh i da ga ne skidate nikada, da ga vraćate uvijek, ponovo i nanovo…
Nekako, rekla bih, da je najvažnije da nikada skroz ne odrastete. Nemojte zaboraviti biti dijete. Ludujte, nemojte se kajati, nemojte si zamijerati. Volite sebe i volite svaki svoj dan, baš kao da je posljednji.
Želim vam reći da imate vjeru u život. Da se ne bojite čak ni stariti. Nije to baš tako strašno. Nije to onako kao što možda sada mislite. Godine nisu kraj…Možete uvijek živjeti i voljeti, baš kao i sa 20. Prihvatajte nove izazove, nemojte nikada imati strah od novih početaka. Budite hrabri i uvijek vjerujte svojim osjećajima.
Želim vam reći da ne brinete previše. Da se život brine sam za sebe. Čak vas nekada i ne treba, jer mu samo narušavate njegovo savršenstvo postojanja.
Želim vam reći da se uvijek zahvaljujete. Hvala ti, hvala ti, hvala ti…volim te živote. Želim vam poslati poruku da se veselite svemu.
Veselite se svim novim usponima i padovima. Veselite se novim iščekivanjima uzbuđenjima, malim i velikim ljubavima, najvećim i najkiselijim osmijesima, najdubljim tugama…veselite se i slavite savršenstvo svega nesavršenog.
Uživajte, volite, derite se iz sveg glasa, živite iz duše, plešite dok vam noge ne otkažu, radite dok ne padnete od umora, ljubite dok vam usne ne utrnu…
Ma…ljudi moji, radite sve do kraja, dajte se cijeli i od srca.
Ako niste do sada, neka vam to bude glavni cilj u sljedećoj. Nećete pogriješiti.
Idemo sve opet ispočetka, idemo ponovo griješiti, idemo ponovo biti savršeni, idemo malo gubiti…idemo mnogo dobiti…dragi moji, idemo samo živjeti…
Jer…šaka suza, vrića smija, ma…ča je život vengo fantažija.
Sretna neka nam bude ova Nova i veliko hvala staroj…
Fotografije: Una Storia
Frizura: Frizerski salon “Aida”
Outfit: Butique Diana
Sat: Swarovski Bosna i Hercegovina
