Imam običaj svakog posljednjeg dana u godini, kad se skockam za doček naredne godine, sjesti za računar, pustiti omiljenu pjesmu i uz jednu ljutu sumirati svoju godinu u jednom postu na Facebook-u. Do prošle godine bilo je to par rečenica u fazonu ova-godina-je-bila-ok-nadam-se-da-će-naredna-biti-bolja.
Piše: Damira Ibranović
Prošle godine sam zakasnila na dogovoreno okupljanje s rajom s kojom sam slavila Novu godinu. Sjedila sam za računarom i pisala kilometarski tekst. Bilo je tu svega.
Počela sam od nekih mojih ličnih i dubokih ostvarenja, za koja znam samo ja, a koja su mi bila neophodna da bih odrasla. Nastavila sam sa zahvaljivanjem nekoj višoj sili što sam preboljela staru ljubav koja je boljela kao otvorena rana i što sam naučila da se ponašam prema drugim frajerima.
Ljubav je divna, u svakom svom obliku. Pa sam najveći dio tog posta posvetila činjenici da radim posao koji voli, grabim sve prilike koje mi se pruže, a sve to sa sjajnim timom ljudi. I sve to prvi put u životu. Ipak je to bilo jedna od najboljih stvari koja mi se desila u 2016.
Popila sam, ne jednu, nego tri ljute i odslušala nekoliko pjesama koje su obilježile 2016. Zaokružila sam godinu i otišla na doček s mišlju da teško da naredna godina može biti bolja. Al’ nema veze, 2016. je bila dobra i za sebe i svoju nasljednicu.
Prevarila sam se. Ova godina je bila mnogo bolja.
Dvije i šesnaesta je bila „samo“ temelj za ovu savršenu godinu. Otvorila mi je oči i pustila najjači vjetar u moja leđa. Vjetar koji me odveo na nevjerovatna mjesta – svjetovna, ali i ona duhovna.
Sjajno je u jednu godinu “spakovati” priče iz šest europskih zemalja i 19 gradova u kojima sam ispunila mnogo životnih želja. Bila je to avantura života, koja je u moj život dovela i sjajne ljude. Putovanje se završilo, ali naša prijateljstva, ljubav i uspomene ostaju. Svi oni koji me poznaju, znaju da kao papagaj ponavljam da je izlazak iz zone komfora najbolja stvar koja se nekome može desiti u životu. Moja backpackerska avantura je bila to, i mnogo više od toga. Napravila je od mene jednu mladu ženu koja je spremna na sve kako bi ostvarila svoje snove. I nije samo spremna, nego je uvjerena da to može.
Haljina: Butik Diana
Nakit: Swarovski
Frizura: Frizerski salon Aida
Photo: Una Storia
Ova godina kojoj ćemo mahnuti za par dana donijela mi je i sjajne ljude, a neke otrovne odnijela. Dala mi je šansu da vježbam sve ono što sam o frajerima naučila u 2016. I dalje sam samohrana cura. Ali sretna, bez rana na srcu i ičega što bi stalo na put mom pumpajućem mišiću kad odluči da nekoga istinski ljubi.
Isto kao što kao papagaj ponavljam ono u vezi sa zonom komfora, ponavljam i to da ljubav pokreće svijet. I čvrsto sam uvjerena u to.
Divno je kad vam srce nekoga ljubi, ali je još divnije kad i vaše druge ljubavi cvjetaju. A moje su naljepši ocvali botanički vrt. Radim posao koji volim, sa ljudima koje volim i koji vole mene. Grupa predivnih, talentovanih mladih ljudi mi je ukazala čast da vodim organizaciju sa desetogodišnjom tradicijom i skupa činimo velike stvari. Neprocjenjiva su to iskustva koja ću nositi sa sobom kroz život.
Život bez prijatelja nije život. Ni najsavršeniji muškarac, niti najbolji posao na svijetu ne mogu zamijeniti dobre prijatelje. Dvije i sedamnaesta je bila moj jako dobar drugar i navela me da prepoznam istinske, prave prijatelje i odvojim ih od onih površnih i da počupam korov iz ove moje botaničke bašte. Neki novi ljudi su posijali kvalitetno sjeme prijateljstva u posljednih 350-tak dana. Obećava mnogo i 2018.
Prestala sam biti skromna, jer kad pravite planove za sebe i želje pretvarate u stvarnost, skromnost nije vrlina, nego kočnica. Zato želim od dvije i osamnaeste da bude bolja od ove godine koja će uskoro otići u nepovrat. Znam da je težak zadatak, ali ja vjerujem u nju. Zato neću praviti spisak želja, jer vjerujem da moja 2018. tačno zna šta treba da mi donese.
