Otišla sam napokon frizeru nakon pola godine. Iako inače nisam tip koji mora imat fen frizuru svakih sedam dana, bar svakih par mjeseci moram otići frizeru da se dovedem u red.
Iaak nije lako biti plavuša i održavati to na nekom nivou. Tako sam rano ujutro već u 7 izašla van da dođem u frizerski prije nego iko drugi stigne, da se uspijem ofarbati i doći kući na vrijeme kad se mala probudi. I čim sam sjela u stolicu otvorila sam mobitel da pokažem frizerki kakvu boju hoću.
I dok sam prelistavala stranice shvatila sam da mi je mobitel pun fotki Balie. Ušla sam u klub tih ljudi.
Koliko god da sam scrollala uglavnom su bile njezine fotke, a na mobitelu imam preko 30 hiljada fotografija. Navelo me na razmišljanje malo, koliko će fotki i videa Balie imati sebe dok je bila mala. Ja svoje fotke jedino mogu gledati u albumima, a i one nisu baš nešto jer tada nije bilo digitalnih fotića da si mogao besplatno okinuti fotki koliko si htio. Okinuo bi jednu fotku i molio Boga da su se svi nasmijali ili da su dobro ispali. Neke fotke iz mojeg djetinjstva ja više nemam, neke moje fotke imaju drugi ljudi, neke su se izgubile, neke uništile…
Koliko god ljudi danas imaju nešto protiv svog tog silnog fotkanja, ja ipak mislim da je super da imaš tako hiljade svojih fotki i videa dok si bio mali.
Mislim da to puno pokaže čovjeku o njemu kad se gleda kako trči okolo i pravi probleme, ili kako se mama diže 10 puta po noći da ih nahrani. Kako sam pisala u jednoj od svojih prijašnjih kolumni, prebacila sam se na hrvatski broj pošto planiram neko vrijeme biti tu, i u tarifi za mlade imaju opciju da koristiš Instagram i Facebook i neke druge aplikacije bez da ti se oduzima podatkovni promet uključen u tarifu. To znači da ljudi mogu pregledati fotke na Instagramu konstantno, bez da im se išta oduzima. Mogu pregledati ne samo svoje fotke već i fotke drugih ljudi. Bezbroj albuma, bezbroj djece, bezbroj roditelja, destinacija, odjevnih kombinacija samo upisivanjem hashtaga. Možeš danas puno više toga saznati o svemu nego što si mogao prije. Ljudi se povezuju i posluju puno bolje nego su prije mogli. Neki zanati koji su zamrli sada se vraćaju nazad samo zato što im je lakše povezati se sa cijelim svijetom, a ne samo u svojoj sredini.
Uspomene spremaš ne samo za sebe, već za generacije nakon tebe koje će to pronaći.
Nekako svi uspijevaju ostaviti trag i puno je teže izgubiti nešto. Današnja komunikacija je olakšana svim tim novim ponudama i tarifama. Sada u vrijeme kada su ljudi čvrsto povezani uz svoje mobilne uređaje i sad kad više nije skupo koristiti internet, uz sve ove tarife koje imamo, možemo koristiti sve aplikacije bez da razmišljamo koliko će koštati. Sve bake, ujne, stričevi su povezani putem Facebooka i lakše je nego ikad prije biti u kontaktu sa svojom porodicom. Moji rođaci recimo žive u Chicagu, i prije Facebooka nisam uopšte imala nikakav kontakt s njima, mogli smo se čuti telefonom, ali to je bilo rijetko jer ne moram vam ni govoriti koliko je jedna minuta prema Americi koštala iz Hrvatske. Sada je to sve puno lakše.
Mogu ih sve nazvati putem Facebooka. Da mi je neko to rekao onda, mislila bih da je lud. A zamislite tek našim bakama i didama.
Sada sve imamo na dlanu. Cijeli svijet i sve ljude.
Nemam pojma gdje ću jednom spremiti sve ove uspomene, ali znam da one najdraže držim na društvenim mrežama. I dok recimo neki ljudi smatraju da nije sve dobro objavljivati i slažem se s njima, nekada ne možeš odoljeti. Sve te društvene mreže su na neki način tvoji porodični albumi, neke stvari iz tvog života kojima se ponosiš, koje želiš podijeliti. Volim nekada scrollati niz moj Instagram da vidim što sam radila na početku, kakve su mi bile fotke, kakav mi je bio život.
Neki sam dan shvatila koliko je život jednostavan kada nisi roditelj. Izgledala sam na fotkama opušteno, mogla sam raditi što sam htjela. Mogla sam spontano sjesti na avion i otići bilo gdje, sad ne mogu ni na kiosk otići bez da spremam torbu i sklapam kolica. Mogla sam vidjeti svoju preobrazbu iz djevojčice u ženu, sve promjene svojih stilova oblačenja, velike životne prekretnice, bitne datume…
Fotografijom sam obilježila cijeli svoj život i svi mogu vidjeti kako sam odrastala i kako sam napredovala. Jednog dana će Balie na Instagramu moći vidjeti moj život prije nje. Moći će tražiti sličnosti sa sobom ili nekakvu inspiraciju. Možda nađe nešto da mi se osveti. Ja nemam mnogo toga od svojih roditelja kao ni od sebe. I nekako uvijek se pitaš kako je bilo i izgledalo, pronalaziš sebe u starim fotkama svojih roditelja, ponosiš se ili se smiješ.
Nove generacije imaju sreće što su im životi dobro dokumentirani tako da će točno znati ko su i odakle su. Nikada se neće morati previše tražiti jer će im sve biti već zapisano.
Upijam svaki trenutak koji mogu, fotkam sve živo, imam fotografija sigurno milijun na svojim hard diskovima. Imam video uratke od prvog spoja s Charlesom do danas, sve su to uspomene koje će puno značiti.
I možda mi nemamo mnogo svojih stvari iz djetinjstva koje možemo gledati, ali imamo sadašnjost, imamo budućnost i tehnologiju koja nam pomaže da sve najljepše trenutke preživimo opet i opet. I možemo scrollati i uploadati u nedogled iz svakog kutka zemaljske kugle i uvijek se prisjetiti određenih dana, i trenutaka koji su nam bili bitni. Pa kad kažu ljudi ‘’tako brzo odrastaju’’ mi uvijek imamo tragove dok su bili mali, i nekad će se činiti kao da se ništa nije ni promijenilo.
Zato fotkajte sve kad god možete jer kasnije će vam itekako biti drago da imate sve te uspomene, a ako su pritom i lijepe, podijelite ih s nama.
Autorica: Ella Dvornik (24sata.hr)
