Bilo je to 3. decembra 2013. godine, kada sam na Facebooku u prijatelje “dodao” Umihanu Ajdarpašić. Dan poslije smo izašli i našli se u tržnom centru na Otoci. Bio sam potpuno opčinjen ljubavlju, ali samo nekoliko dana uznemirio me poziv na Umihanin mobitel – početak je istinite, sarajevske ljubavne bajke, koju nam je otkrio njen akter, Damir Bajramović.
Umihanu je zvao njen tadašnji očuh. Sve je izgledalo dramatično, povišen glas,psovka i naređivanje uz podršku njene majke. Sve sam prešutio i nastavili smo sasvim normalno.Izlasci, šetnja,kafe, svakodnevno sam je pratio do škole i kući. Međutim, nakon mjesec dana veze sve je postalo gore.
Počeo sam dobivati prijetnje od njene majke i tadašnjeg očuha. Govorili su mi da je ne smijem zvati, viđati i pratiti.
Ostao sam uporan i bio uz Umihanu. Sve sam nastavio raditi kao i ranije.
Trnovit put ka sreći
A onda je počelo fizičko i psihičko maltretiranje, koje su nad Umihanom provodili njena majka i očuh. Zaključavali su je u sobu u kojoj je bio samo tv, a svijet je gledala kroz prozor. Sakrivali su joj hranu, zabranjivali odlaske na mezar njenom ocu, oduzimali mobilni telefon i nerijetko razbijali.
Sve im je bilo uzalud, nas dvoje sve smo izdržali. Bili smo uporni i odlučni, jer nas je povezivala ljubav, sreća i svi lijepi osjećaji. Jedno drugom smo bili cijeli svijet.
Ali, do zajedničke sreće put je bio trnovit. Njena majka i tadašnji očuh pravili su nam sve više problema, tako da je u jednom trenutku, tokom noći Umihana pobjegla kroz prozor iz kuće u Hrasnom.
Pozvali su me njena majka i tadašnji očuh i optužili za otmicu, skrivanje djevojke i mnogo toga. Odmah sam krenuo u potragu, a pridružio mi se i njen tadašnji očuh. Pronašao sam je u naselju Socijalno, u jednom parku. Kada je ugledala očuha, pokušala je pobjeći, ali joj nisam dozvolio.
Od tog trenutka često sam ulazio u raspravu s njenom majkom i tadašnjim očuhom. Rasprava je u nekoliko navrata prerasla u fizički kontakt, reagovala je i policija, ali poslije toga se oni malo povlače.
Tadašnji očuh je na moje insistiranje napustio kuću, jer nisam mogao dozvolit da se neko ponaša tako prema mojoj djevojci.
Ali, sredinom novembra 2015. godine, Umihanu je pretukla njena majka, zadobila je modrice i ogrebotine. Istu noć otišli smo u PU Novo Sarajevo da podnesemo prijavu, ali su nam rekli da to ne možemo uraditi, jer je ona jos uvijek maloljetna, a ja kao punoljetan ne mogu podnijeti prijavu.
Iz PU izlazimo razočarani. Umihana od tog trenutka odlučuje živjeti u istoj kući sa majkom, ali bez ikakvog kontakta sa njom do 29. oktobra 2015. godine kada je postala punoljetna i istog trena napustila kuću.
Počeli smo živjeti zajedno u Buća Potoku, prekinuli smo sve kontakte sa njenom majkom i bratom. Živjeli smo u vanbračnoj zajednici do 24. februara 2016. godine kada smo se vjenčali.
Umihana se javno odrekla svoje majke. Povremeno, kada pomenemo sve što se događalo, bude potrešena, ali sam joj podrška da sve preboli.
Sada smo ispunjeni srećom, moja supruga Umihana je u četvrtom mjesecu trudnoće. Naša priča trebala bi biti lekcija svim mladim osobama, da ako se vole i ako su zaljubljeni, istraju u svojoj borbi šta god da im se nađe na putu.
Od borbe za ljubav ne odustajte, jer ćete sigurno pobijediti poručili su Damir i Umihana.
Izvor: Avaz
