Ovaj vikend u Tuzli je u potpunosti u znaku zimske idile. Osim prvog ovogodišnjeg snijega, atmosferu je upotpunio ruski Državni balet iz Sankt Petersburga koji je izveo jedinstvenu baletsku predstavu na ledu i prvi put Tuzlankama i Tuzlacima priuštio takav ugođaj.
Publika u velikoj sali SPKC Mejdan uživala je u dva čina predstave Orašar, prema delu Petra Iljiča Čajkovskogi, a kući otišla oduševljena. Društvene mreže i portali su prepuni fotografija s predstave. I oni koji nisu uspjeli doći do ulaznica tako su uspjeli osjetiti bar djelić idilične i bajkovite atmosfere iz Mejdana.
Svi su bili na predstavi, a mi smo bili i tamo gdje niko drugi nije – iza kulisa ove jedinstvene predstave, družili se s trupom, pitali sve što nas je zanimalo, posmatrali kako se to balerine pripremaju za nastup, pa čak i kako se oštre klizaljke.
Stigli smo u Mejdan prije 17:00 kada je zakazana generalna proba. Pravi mali raj je bio u svlačionicama u kojima smo navikli da borave sportisti. Pregršt haljina, ogrtača, baletskih suknjica, šešira, odijela bilo je pomno raspoređeno i okačeno na vješalicama. Ljubazna kostimografkinja sanktpetersburškog baleta nas je provela kroz organizaciju kostima, objasnila da su tako raspoređeni zbog lakšeg snalaženja kada pristignu balerine i baletani. Treba ipak obući i nekoliko puta, u toku predstave, presvući 30 ljudi.
Moramo priznati da je ovo raj o kakvom mašta svaka devojčica. Čak smo se i mi, malo veće djevojčice raspametile.
Posebno zadovoljstvo je bilo upoznati tetu koja se brine o makeup-u i frizurama, odnosno perikama za predstavu. Šarmantno nas je pozdravila na ruskom i odmahnula glavom kada smo pitale za engleski jezik. Bez obzira na jezičku barijeru, osjećale smo se dobrodošlo budući da je na licu imala iskren osmijeh i da nas je pustila da zavirimo u svaki kofer s perikama i ostalim rekvizitima.
Po riječima kostimografkinje, ova teta se godinama brine o makeup-u i frizurama, tj perikama. Posebno zanimljiva je priča da su perike naprvljene od bivolje dlake i da skoro prije i poslije svakog nastupa zahtijevaju češljanje i posebne procedure čuvanja i pripreme za transport.
Taman što smo sve pregledale, stigla je plesna trupa. Svi mislimo da balerine i baletani ne jedu ništa, ali oni su prvo pohrlili stolu na kome su ih čekali slatkiši, kafa, voće i voda. Nakon što su prezalogajili, zaputili su se prema sceni, na zagrijavanje i posljednje isprobavanje figura prije show-a.
Imali smo priliku razgovarati o svakodnevnim temama s nekim od članova ansambla. Zanimljivo je da skoro da nikako ne nasatupaju u svojoj zemlji, budući da je predstava preskupa za rusku publiku. Zato putuju i ostavljaju bez daha publiku širom svijeta.
Publika je počela da puni Mejdan oko 19:40h…
…a zatim je počela bajka!
Zadovoljstvo je ugostiti u Tuzli jedan ovakav spektakl i ovakve umjetnike. Broj ljudi koji posjećuju ovakve događaje, pokazuje da kultura u Tuzli ipak nije mrtva.
Završićemo ovu reportažu s nadom da nećemo uvijek morati čekati po nekoliko godina da bismo vidjeli umjetničke predstave kakve su širom svijeta sasvim normalna pojava.
Autorica: Damira Ibranović
