Seks – riječ koja u mnogim društvima izaziva nelagodu, sramežljivi osmijeh i šutnju. Iako je danas normalno nevinost izgubiti u tinejdžerskoj dobi, nije normalno govoriti o tome. Izraz „izgubiti nevinost“ predstavlja onoga ko (nevinost) izgubi kao nekoga ko je učinio nešto krivo. Grijeh. O tome nas uče dok smo još sasvim mali. Kasnije, kada izgubiš taj dar, kada postaneš neko tko je kriv i ko više nije nevin, živiš u grijehu. Jedan je to od razloga zbog kojeg se mnogi stide govoriti o seksu.

Prvi sam seks imala s nepunih osamnaest. Svoju sam nevinost ostavila na brdu kraj kojeg i dan danas prolazim. Nije to bilo s bilo kim i nisam to učinila zato što svi drugi već jesu, učinila sam to sa svojim prvim pravim dečkom nakon godinu i po dana veze. No, samo zato što sam ja to učinila s nekim koga sam voljela, ne mislim da bi svi drugi trebali učiniti to na isti način. Odabir partnera, vremena i mjesta nešto je što svako bira sam za sebe. Moj odabir mjesta i nije za neku pohvalu. No, moj tadašnji dečko i ja voljeli smo se onako kako to rade djeca –  nevino i nesebično. Bili smo smotani, nismo znali što radimo i mjesecima smo otkrivali svoje tijelo. Moje tadašnje prijateljice svoj prvi odnos imale su kada i ja (ili nešto prije), no rijetko se o tome pričalo. Seksualnost je bila tema koju smo otkrivale isključivo sa svojim dečkima. Majku sam tada već bila izgubila, sa sestrom nikada nisam pričala o takvim stvarima, a govoriti o seksu s ocem bilo je nešto što nisam mogla ni zamisliti. Kasnije, kada sam prekinula svoju prvu vezu, bilo mi je sve teže biti opuštena kada je o seksu riječ. Uvijek bih se, nakon što to obavimo, oblačila ili pokrivala plahtom.

Nisam voljela svoje tijelo – iako to tada nisam ni znala. Nisam ga voljela jer sam se sramila hodati gola pred nekim ko mi se sviđa, pred nekim koga volim. Sram je najgora emocija koju čovjek može osjetiti. Kasnije, kada sam malo odrasla, shvatila sam da je sram od tijela i seksa zapravo povezan s tim što sam se rijetko mogla prepustiti i opustiti u odnosu. Imala sam užasan strah od vezivanja.

Tek sam prije nekoliko godina počela govoriti o seksu s partnerom. Nikada se prije nisam usudila reći da mi nešto ne odgovara ili da mi nije dobro. Vjerujem da se mnogim djevojkama događalo isto. Vjerujem da upravo zbog toga mnoge osobe ne žele imati seksualni odnos. Sram koji mnogi osjećaju kada govore o seksu nešto je posve neprirodno. No, većina ga se ljudi srami. Mnogi će pristajati na odnos koji ne donosi ništa dobro, odnos bez uživanja i istinske povezanosti. Nikoga ne osuđujem, sama sam bila osoba koja je pristajala na nešto što joj ne odgovara. Mnogi su se moji odnosi zbog toga pretvarali u katastrofu.

Nedavno sam odlučila pisati o svemu onome o čemu se prije nisam usuđivala. Odlučila sam pisati o svemu onome čega se bojim i sramim kako bih se oslobodila sebe same. Seks je jedna od tih tema. Uvijek me zanimalo zašto ljudi mijenjaju temu kada neko u društvu spomene seks. Razmišljala sam o svom prvom odnosu, o svojoj prvoj vezi i otkrivanju svog i tijela mog tadašnjeg dečka. Razmišljala sam o tome koliko mi je trebalo da se oslobodim. Kada sam se konačno oslobodila, sram me nije posve napustio. Jako me dugo pratio osjećaj srama u trenutku orgazma. Sramila sam se što sam uživala, ne znajući da doživljavam nešto posve normalno i prirodno.

Ne pišem o ovome zato što sam pobijedila svaku neugodnost koja nikada nije trebala ni postojati kada je o seksu riječ. Pišem zbog toga što sam pristajala na seks bez orgazma – godinama. Pišem zbog toga što sam šutjela kada sam trebala govoriti. Pišem jer se i danas borim s nekim stvarima za koje sam tek shvatila da ne bi trebale biti dio mene i mojih misli. Pišem jer znam da postoje žene koje pristaju na puno manje nego što zaslužuju. Pišem jer ljudi još uvijek misle da žene koje prakticiraju seks bez obaveza nisu dame. Pišem jer su mnogima žene koje otvoreno govore o seksu vulgarne. Pišem jer ovo čitaju tete iz trgovine, komšinice, prijateljice mog oca i majke mojih prijateljica. Pišem jer ne želim osjećati nelagodu kada pričam o stvarima koje su dio naše prirode.

Izvor: Lola magazin

 

Komentari

Komentari

Nema više članaka