Znam da je ovo muško društvo. Znam da je prije samo dvije generacije bilo savršeno normalno da žena dobije vaspitnu ćušku ako presoli ručak, da se djeca tuku kaišem, da je riječ muškarca u kući jedino što je važno i što treba da se čuje.
Ali, isto tako znam da su u međuvremenu žene postale stub kuće. One danas rade, privrijeđuju, donose važne odluke. One su vlasnici gazdinstava, direktori važnih preduzeća, nosioci bitnih političkih funkcija. I bilo bi ih još i više na važnim pozicijama da nema i dalje mnogo onih muškaraca koji bi se rado vratili u doba svojih djedova, samo da mogu.
Moj muž obavlja važan posao u jednoj telekomunikacionoj kompaniji (namjerno neću o titualama). Ja sam, dok nisam dobila djecu, radila u jednoj medijskoj kući na nekoliko pozicija i odlučila, samo svojom voljom, da posao napustim i započnem privatni biznis. Uz njegovu punu podršku. I danas, poslije samo nešto više od godinu dana, mogu reći da sam u tome uspjela. Ali kad se okrenem oko sebe, nije to ono na čemu mi najviše čestitaju. Već na tome što sam se dobro udala.
„Ijao, lako je tebi, ti možeš sve da stigneš, tebi muž pomaže oko djece!”
„Eh, kad bi moj jednom samo uzeo usisivač. Ti si srećna žena, kad hoće da ti pomogne u kući.”
Ne, meni muž ne pomaže oko djece. On brine o svojoj deci. Muž je ujedno i otac i trudi se da taj posao obavlja najbolje što može. On je, također, dio ove porodice, pa je briga o našem domu podjednako moja i njegova.
Dakle, da razjasnimo, za sve one mame čiji muž dođe s posla i legne da odmori, a one misle da je to u redu:
Kad okupa djecu, on ne pomaže, on učestvuje u roditeljstvu.
Kad ih nahrani, on ne pomaže, on se brine da njegova djeca budu sita.
Kad zajedno sa mnom i kćerkom napravi lutkicu kao dio školskog zadatka, on ne pomaže, on uživa u tome što je tata.
Kad juri s posla i propusti utakmicu na tv-u da bi uspavao sina, on nije divan muž, on je divan otac.
Kad izvadi iz mašine i složi čiste sudove (gotovo svakog jutra), on nije divan muž, on zna da će mi tako ostati više vremena da posvetim djeci.
Ali, zato što me svakog jutra probudi miris svježe kafe, jer zna da nije lako spavati s bebom, on je najbolji muž na svijetu.
Zato što me baš svaki put poljubi prije polaska na posao i kad se s posla vrati, on je najbolji muž na svijetu.
Zato što ujutru uvijek utišava djecu da bih mogla da odmorim malo duže, on je najbolji muž na svijetu.
I zato što je učinio da ne mogu da zamislim nijedan dan u svom životu bez njega, on je najbolji muž na svijetu.
I najbolji uzor svom sinu, koji uči kako treba da se ophodi prema porodici. I svojoj kćerki, koja uči kakav otac i muž treba da bude.
