Ovo je ispovijest djevojke koja je pokušala sve kako bi njezin dečko izašao iz depresivnog stanja, ali pomoći nije bilo.
Kada je osjetila da to negativno djeluje i na nju, da gubi samopouzdanje i ponaša se onako kako je mislila da nikada neće, odlučila je donijeti najtežu odluku u životu – ostaviti ga. Ispričala je svoje iskustvo za BBC.
Evo što je proživjela:
Upoznala sam Liama na način kako počinju mnoge moderne romanse. Bili smo prijatelji prijatelja i počeli smo razgovarati online. Ponudio mi je pomoć s mojim umjetničkim časopisom, i tu je sve krenulo.
Počeli smo izlaziti, a mjesec dana kasnije pitao me da li bi željela biti njegova djevojka. Bilo je bezbrižno i zabavno. Ubrzo je postao moj najbolji prijatelj, i prvi put u dobi od 22 godine, osjetila sam da imam partnera, ne samo dečka. Gradili smo vlastite karijere – i to smo činili zajedno. Zajedno smo donosili velike odluke, a uspjehe slavili vinom duboko u noć.
Dvije godine kasnije, kada je imao 26 godina, Liamova karijera je poletjela. Počeo je ići na turneje po inozemstvu koje su trajale mjesecima. Bilo je teško prilagoditi se vezi na daljinu, ali i to smo uspjeli. No neke stvari su se počele mijenjati.
Liam je počeo preispitivati sam sebe i njegovo samopouzdanje je padalo. Prestao je planirati kada će vidjeti prijatelje i zapustio se – i tjelesno i mentalno.
Mladić koji je volio provoditi vrijeme sa svojom obitelji i obilaziti muzeje sa mnom, udaljio se od ljudi i mjesta koje je poznavao. Mjesecima smo pokušavali zadržati zajedništvo, no njegova nekadašnja povremena upotreba droge i alkohola, postajala je sve češća.
Kada smo izlazili, na prvom mjestu mu je bilo pokupiti drogu, prije nego učini bilo što drugo. Nisam shvaćala koliko je loše sve dok ga jednog dana nisam pronašla u kući svojih roditelja dok je šmrkao kokain. To nije bio mladić u kojeg sam se zaljubila.
Odbio je potražiti stručnu pomoć, ali u rijetkim trenucima iskrenosti mi je znao priznati da se osjeća depresivno. Pokazivao je sve znakove: iscrpljenost, napadaje bijesa, izolaciju, osjećaj bespomoćnosti i žrtve. I bio je uvjeren da se cijeli svijet urotio protiv njega.
Vidjela sam u životu dosta ljudi s mentalnim problemima, uključujući bliske prijatelje i obitelj, i znala sam da mu treba pomoć. U početku sam istraživala i slala mu linkove članaka o depresiji. Ali, on nije želio vidjeti terapeuta pa sam odlučila redovito razgovarati s njim o njegovim problemima i savjetovati ga.
Prošlo je godinu dana, a ništa se nije promijenilo. Bila sam iscrpljena. Osjećala sam kao da je Liam prestao brinuti o tome što se događa u mojem životu ili koje su moje potrebe bile još davno. Prestao me gledati u oči dok smo razgovarali ili čak tijekom seksa. Nisam imala ideju što napraviti.
S jedne strane to je bio mladić za kojeg sam se željela udati. Htjela sam brinuti o njemu tijekom perioda kada mu nije bilo dobro. Znala sam da se ta bolest nije pojavila njegovom krivicom. Ali, u isto vrijeme, čovjek kojeg sam voljela više nije postojao.
U početku naše veze uvijek mi je kupovao knjige za koje je mislio da me zanimaju. Sada se nisam mogla sjetiti kada je zadnji put napravio nešto takvo. Znala sam da se može ponovno promijeniti, kao što se promijenio zbog problema s mentalnim zdravljem.
No, što ako ostane takav? Koliko još trebam čekati? I gdje podvući crtu kada je riječ o mentalnom zdravlju? Kada netko koga volite postane emocionalno okrutan, kada treba prestati opravdavati takvo njegovo ponašanje?
Imala sam svega 26 godina, bila sam samostalna i imala karijeru. Počela sam se osjećati kao da boravim s nekime tko mi više nema što ponuditi. Osjećala sam se toliko krivom i sebičnom zbog toga što sam poželjela prekinuti s njim. No, postupno sam prihvatila činjenicu da više ništa ne mogu napraviti. U tom periodu on više nije imao ni volje ni želje pomoći sam sebi.
Moji prijatelji su mi rekli kako su primijetili da se mijenjam. Počela sam se ponašati onako kako sam prije smatrala da nije u redu kod drugih ljudi. Liam me mjesec dana nije pitao ništa vezano za mene, nije se pojavio na mojem rođendanu ili na događanjima kod naših obitelji, iako sam ga preklinjala da dođe. Osjećala sam da mi samopouzdanje pada.
Na kraju sam odlučila napraviti ono što je ispravno za mene. Bilo je tužno kada sam se opraštala od njega, kada sam slomila i njegovo i svoje srce. Bili smo zajedno četiri godine. Krivio me za sve. Nije imao razumijevanja za mene. Bila sam sebična i bez ljubavi za njega. Kako sam mu to mogla napraviti?
Bila sam izgubljenija nego ikad. Za Liama, on je bio jedini koji prolazi kroz teška vremena – ali to je bilo teško i meni, iako on to nije vidio. Nakon nekoliko užasnih tjedana osjetila sam neodoljivo olakšanje.
Sada je prošlo godinu dana otkako smo se razišli i konačno sam ponovno pronašla sebe. Sada izlazim s nekime tko me podsjetio da ljubavni odnos može biti zabavan.
Nedavno sam srela Liama, i bolje je. Zaželjeli smo jedno drugome sve najbolje, i to smo iskreno mislili. Ne znam bori li se još uvijek s depresijom, ali znam da se ništa ne bi promijenilo da smo ostali zajedno. Prekinuti s njim bila je najteža odluka koju sam morala donijeti, ali i jedina zbog koje nikada neću žaliti.
