Po završetku Pravnog fakulteta u Sarajevu, apsolutno u roku, Amila Mujčinović započinje svoj put prava. Pripravnički staž odrađuje u Općinskom sudu Sarajevo a zatim počinje raditi na projektu  Europske komisije gdje je bila pravni ekspert na projektima za slobodan protok roba i ispunjenje uslova za VTO. Na tim projektima uči da hamonizira propise, pruzima direktive a tu ostaje pet godina. Uporedo radi na projektima UNDP-a, USAID-a… 2009. godine počinje raditi za Grupaciju Svjetske banke tačnije za IFC gdje radi i danas kao vanjski saradnik odnosno vanjski pravnik za projekte koji su se ticali pojednostavljenja upravnih procedura na svim nivoima vlasti dok je sada na projektu koji se bavi investicijama, poboljšanjem biznis okruženja. Tu je zadužena za pisanje propisa, usaglašavanje sa EU propisima u skladu sa projektnim zadatkom. U Sarajevu 2010. godine upisuje svoju advokatsku kancelariju i počinje raditi kao jako mlada i na tom polju.

Skromno bi bilo reći da je ova biografija impresivna kada znamo i koliko toga nismo napisali o ovoj uspješnoj mladoj ženi. Iznimno je bilo zadovoljstvo razgovarati sa njom a o čemu smo pričale pročitajte u nastavku.

Kako izgleda jedan Vaš radni dan?

Rad za međunarodne donatore jako je zahtijevan. Nekome se može činiti kako je to lakši posao u odnosu na državne službenike. Međutim, rokovi su ti koji su najteži. Ovisite od Washingtona, a, nekada tempo kreira sam  project manager… Bitno je naglasiti da smo tu vezani, u jednom lancu,  jedni za druge i ako jedan  kasni svi kasne. Jako je važno biti ažuran i biti na e-mailu 24 sata, uz sav posao koji je propratan, jer kada jednom neko traži informaciju za neki projekat, nije važno u kojoj je vremenskoj zoni, vi morate odgovoriti.

Moj dan ne počinje rano, nisam ranoralilac, počinje oko  9, 10 i zavisno od obaveza, obično su u toku dana razni sastanci, radne  grupe, ročišta pa izvještaji , a nakon 16,00 sati idem do kancelarije kako bih relizovala saradnju sa klijentima i napisala žalbe, tužbe itd. . Možda su najteži dio poslovna putovanja zbog kojih moram uskladiti advokaturu, ročišta i  i ostale obaveze. Naravno, u svemu je ključna dobra organizacija.

Kako to da ste se odlučili raditi na dva različita fronta vaše struke a oba ispunjavati jednako kvalitetno?

Bio je veliki izazov otvoriti advokaturu tako mlada i to u Sarajevu, obzirom da sam tuzlanka sa porodičnim backgraundom advokuture iz Tuzle,. U tom periodu radila sam kao mladi ekpert Europske komisije na usaglašavanju propisa iz oblasti slobodnog protoka roba i aktivno sam učestovala u pregovaračkim timovima. Moj izbor nije bio Brisel niti diplomacija te sam stoga otvorila advokaturu. Obično mladi advokati potiču iz određenih advokatskih kancelarija i kada se osamostaljuju, te kancelarije im daju klijente i to tako funkcionise. .  Ja jesam imala odličnog principala ali u Tuzli tj. svog oca. međutim on je bio krivičar i nije bio u prilici proslijediti niti jenog klijenta za Sarajevo, jer su krivični  odnosi lični, tj vjeruje se principalu, a i nadležnost sudova je potupna drugačija , tako da mi moj otac, kao vrsni advokat krivičar, nije mogao pomoći u odnosu na klijentelu. .  Shvatila sam da je konsalting kod nas neprepoznatljiva kategorija,  a da je advokatura profesionalno pružanje pravnih usluga i odlučila sam se na taj korak. Prvobitno sam se pribojavala , međutim moja su se vjerovanja u sebe i svoju profesionalnost obistinila. Poslovala sam prvu godnu kao advokat sa 30 godina, bez porodičnog backgraunda, pozitivno.

 

Moram istaći tu jedan bitan momenat U periodu kada sam otvarala advokaturu desila se moja saradnja sa UNICEFOM za koji sam radila izradu dva zakona koja se tiču zaštite porodica sa djecom. UNICEF tada nije imao neki optimalan  budžet za tako zahtjevan posao, izrade dva  zakona, ali sam to prihvatila i uradila  Prilikom tog iskustva sam dosta  naučila o pravima djece, a što je  dovelo mnoge klijente u moju kancelariju kada su u pitanju slučajevi starateljstva. U tom peridu sam mnogo čitala i istraživala o samom razvodu braka, stanjima u kojojima se ljudi nalaze a sve u svrhu da ih pravilnije shvatim i pomognem. . Svi ti slučajevi su mi pomogli da shvatim kako je advokatura raznolika, divna, kako me jako interesira  i kako  želim nastaviti raditi u obje oblasti jer je to ono što me ispunjava.

Rad u advokaturi iznjedriti će i veoma interesantan priručnik. Možemo li reći nešto malo više o njemu?

Malo je prejudicirano govoriti  o tome, pošto je to moj lični projekat  za narednu godinu, ali  za zenski.ba...sve je dozvoljeno.:)) Nakon određenog iskustva u brakorazvodnim parnicama i shvatila sam da bi trebalo napisati nešto kao priručnik o samom razvodu braka. Moja intencija nije da promoviram razvod braka, nego da uputim ljude u proces koji ih sljeduje, onda  kada se odluče za razvod.

Planiram da knjigu/ priručnik  radim u korelaciji i sa psihologom  jer je tu zaista potrebna i psihološka podrška i analiza samog stanja razvoda, za koju sami psiholozi kažu  da je  jednaka smrti bližnjeg srodnika po intenzitetu emocija. Također, bitno je pojasniti i pravne aspekte razvoda braka, u svim njegovim fazama, jer brak nije simbioza dvije jedinke nego je simbioza dvije porodice. . Smaram da parovima koji se razvode treba određeno upustvo za razvod isto tako kao što smatram da treba upustvo i za zaključenje braka. Grozno mi je što kažem „ upustvo za zaključenje braka“ jer smatram da nas ljubav vodi i vjerujem u to. Smatram da dok imate istu jačinu ličnosti isti nivo strasti, niko vam ništa ne može..ali parovi trebaju razriješiti, ako nisu spoznali da li je brak zajednica indivudua ili je  simbiooza istih, jer je to jako bitno za dalji proces suživota. .

Zašto nam se dešava veliki broj pasivnih a jednako tako i nezaposlenih mladih pravnika?

Prve svoje poslove ja sam radila volonterski. Danas mladi ljudi očekuju da po završetku studija dobiju dobar pripravnički rad ili posao u sudstvu, bankama itd.. Ukoliko im se ponudi da volonterski rade za nevladine organizacije  oni to odbijaju što je greška. U vremenu kada su svi bili na raspustu ja sam četiri mjeseca volonterski radila u uredu ombdusmena ali mi je zato gospodin Orton dao preporuku koja mi je itekako vrijedila. Kada upisujete pravo vi morate da ga volite. Ja volim reći, ja ne volim pravo, ja ga živim. Mladi ljudi moraju shvatiti kako još uvijek naše obrazovne institucije ne pružaju praktično iskustvo pored formalnog obrazovanja. Iskustvo je neprocjenjivo kao i socijalni kontakti i vaše liče sposobnosti i to je jedna  idelana simbioza: obrazovan pravnik sa social skills /društvenim osobinama/.

Također, primjećujem kako je mladima isključivo novac cilj. Meni je bilo jedino važno da se dokažem, da pokažem da sam najbolja, a novac mi nikada nije bio cilj zato sam ga uvijek imala . Smatram, da čovjek mora izgarati za ideju, djelo, a sve drugo dođe samo.

Da li ste ikada pomislili raditi svoj posao i preseliti život van granica BiH?

Imala sam priliku otići ali nikada to nisam željela. Vjerujem da je izazov ovdje sve želiti i ostavariti . Jako sam vezana za svoju porodicu, ,  prijatelje i rodbinu i nisam osjećala želju da se uklapam u nove mentalitet i običaje, jer naše iskreno volim. Ujedno, podržavam sve ljude koji misle drugačije i koji se nisu mogli ostvariti ovdje.

Da li ste se kroz posao ikada susreli sa bilo kakvom diskriminacijom samo na osnovu toga što ste žena?

Nekada je možda i bilo takvih slučajeva i od kolega, ali i kolegica. Kada ste mladi a još pri tome dobro izgledate ljudi su skloni predrasudama. Međutim, znanje se još uvijek cijeni. Nakon što pokažete kako ste puni znanja i samouvjereni u onome što radite predrasude padaju u vodu. Bitno je bilo kakvu diskriminaciju šarmantno i mudro izbjeći.

Da li je žena ženi vuk?

Žene imaju dosta više sujete ali su ipak, primjećujem, krenule dobim putem. Muškarci se godinama solidarišu i druže kroz sport. Sve je više događaja koje ujedinjuju žene i smatram da će to doprinjeti našem odnosu poštovanja jedne prema drugoj.

 

Šta Amila radi u slobodno vrijeme, kada ga ima?

Volim čitati, naročito modernu psihologiju. Robin Sharma,  Jung i njegovo tumačenje snova, Bruno Šimleša, Vadim Zeland sve su to autori u kojima uživam a naročito kada čitam Osha  jer to što priča jeste jedna posebna životna filozofija. Nikada nisam bila ljubiteljica romana koji me odmaraju jer sam bila znatiželjna da spoznam sebe  i upoznam ljude na neki bolji način. Volim ljude jako i bez njih ne bih bila sretna i  i uživam u druženjima.. Volim svoju porodicu i ulogu kćeri, obožavam biti tetka. Moji najljepši vikendi su u Tuzli, mom gradu, gdje punim  baterije ljubavlju  uz svoju porodicu. Volim pjevati, plesati, planinarit, voziti bizciklio, ma svašta volim, samo da je vremena.

Šta je za Amilu ljubav?

Ljubav je sve to, smisao života, žila kucavica. Tražila sam dugo svoju definiciju ljubavi. Znate, kada odrastate u lijepoj porodici, uz filmove poput „Sjaj u travi“, „Prljavi ples“, „Mostovi okruga Madison“ onda sanjate i o filmskim ljubavima i odsanjate i živite filmske ljubavi. Sve su moje ljubavi bile filmske, zato nisu bile česte, ali su sjajne za mene, posebne. .  Najviše sam se pronašla u definiciji Ericha Fromma da je ljubav primarno stav,  ali ne samo prema jednom objektu ljubavi, već prema cijelom svijetu. Vi odlučite da volite, da poštujete, da ste lojalni… i onda ni jedno iskušenje vas ne dotiče, jednostavno volite.

Svi smo mi podložni svim iskušenjima koja je neko već imao, ali vi odlučite reći NE  prema iskušenju i ostati  lojalni ljubavi. Kada sumnjate onda se, upravo sumnja,  širi kao prehlada kako kaže jedna pjesma. Vi tako gradite svoje stavove,  ne samo o ljubavi već o životu. Kada volite, volite i metlu iza njegovih vrata, prosto sve volite i samo to je prava stvar.

Ko su vam bil uzori u životu?

Prvo,  moji roditelji…hvala tati  na genu genijalnost i mami na intuiciji. Mogla sam  pokupiti još tog genetskog materijala , ali evo nadogradila sam ga. Jednostavno, imala sam i sreće sa divnim principalima, počev od suda do Evropske komisije, ali ono što želim istaći je činjenica da su mi uzor svi oni uspješni u nekom segmentu, cijenim uspješne u njihovim životima: samohranu majku sa troje djece, rudara sa četvoro djece, doktoranta sa Harwarda bez djece, brak pun ljubavi, vanbračnu zajednicu koja prkosi svima, samotnjake  koji su autentični, autentčne karaktere i autentične nekraraktere a ne cijenim i ne poštujem ove između.

 

Koja je Vaša životna parola?

Sve što želiš i voliš, želi i  voli svim srcem i tada je sve moguće- nikada “kobajagi” samo istinski 🙂

Komentari

Komentari

Nema više članaka