Raskošna kolekcija tijari i nakita kraljice Elizabete čuva se u posebnoj prostoriji u podrumu Bakingemske palate. Soba je veličine hokejskog klizališta i puna je dragog kamenja i zlata, pretočenog u najljepši i najelegantniji nakit na svijetu. U čitavoj toj neprocijenjivoj gomili, posebno se ističe kraljičina omiljena tijara, koja krije priču punu zapleta, špijuna, krijumčarenja iz Rusije i bezobraznog bogatstva – svega onoga što vam je potrebno za dobar triler.

 

Neobična priča o prelijepoj tijari i njenom putu od ruskog dvora do Bakingemske palate počinje davne 1874. godine, kada je Meri, vojvotkinja od Šverina (glavni grad njemačke savezne države Meklenburg) postala član dinastije Romanovih udajom za kneza Vladimira Aleksandroviča. Dvadesetogodišnja vojvotkinja je i sama bila u srodstvu sa Romanovima, budući da je njena pra-prabaka bila čuvena kneginja Elena Pavlovna. Kako bi odala poštovanje tom naslijeđu, Meri je promijenila ime u Marija Pavlovna, pa je istorija pamti pod tim imenom.

Kneginji je bila potrebna tijara koju bi mogla da nosi tokom zvaničnih posjeta i događaja, budući da je carski dvor zahtijevao raskošno odjevanje.

Zato je čuveni juvelir Romanovih Karl Edvard Bolin specijalno za kneginju napravio tijaru od 15 prepletenih prstenova optočenih dijamantima, koji su uvezani dijamantskom trakom, a svaki prsten je ukrašen jednim velikim biserom. Kneginja, inače zaljubljenik u nakit, postaje prepoznatljiva po svojoj raskošnoj tijari, a njena kolekcija dijamanata se iz godine u godinu sve više povećava.

Tijara je vremenom postala poznata kao “Vladimirska tijara“, a kneginja postaje poznata kao žena sa najboljom kolekcijm nakita na dvoru.

Ali, došla je 1917. godina i Februarska revolucija – boljševici streljaju Romanove i niko nije bezbjedan. Kneginju savjetuju da pobjegne iz Sankt Peterburga, što ona i čini, ali nema vremena da sa sobom ponese i raskošnu kolekciju nakita. Tijaru, zajedno sa ostalim dijamantima, ostavlja skrivenu u jastučnici u svojim odajama u palati. Ona se krije u vili u Kislovodsku, ali nedugo nakon toga završava u kućnom pritvoru, u jako teškom finansijskom stanju. Tada njen sin knez Boris zajedno sa prijateljem Bertijem Stopfordom osmišlja lukav plan kako da povrati majčino bogatstvo u vidu dijamanata. Stopford, inače slavni trgovac umjetninama i špijun sa jakim diplomatskim vezama, znao je kako će da prenese sav taj nakit preko granice neopaženo, ali da bi došli do njega moraće da budu posebno domišljati. Zato su njih dvojica smislili da će se najlakše uvući u nekadašnje vojvotkinjine odaje – ako se preruše u žene.

To su i uradili i ubrzo je Vladimirska tijara, zajedno sa svim ostalim nakitom, smještena u dvije velike torbe i bezbjedno prebačena u London, gdje je zatim odložena u bezbjedan sef. Tijara je u putu dosta oštećena i fali joj nekoliko dijamanata kao i nekoliko bisera, ali je i dalje neprocjenjiva. Vojvotkinja je 1920. godine postala posljednji član dinastije Romanov koji je napustio Rusiju – otišla je u Francusku, ali joj je put loše uticao na zdravlje. Ali, konačno je bila ponovo sa svojim bogatstvom i riješila je da ga podjeli među svojom djecom prije nego što umre – tijaru je dobila njena kćerka vojvotkinja Elena, koja je kasnije postala grčka princeza.

 

Elena je nedugo nakon majčine smrti odlučila da rasproda nešto nakita kako bi pomogla svojoj porodici, ali i ruskim humanitarnim organizacijama. Sudbina je tako namjestila kockice da je tijaru kupila lično kraljica Marija, baka današnje kraljice Elizabete. Krunu i još neki nakit je zajedno platila 28.000 funti. Kraljica Velike Britanije se zaljubila u tijaru na prvi pogled, ali ju je poslala kod juvelira Gerrarda na prijeko potrebnu popravku. Ne samo da su dijamanti i biseri sređeni, već je kruna i modernizovana – kraljica Marija je rešila da biseri mogu da se skidaju (poput minđuša) i da se na njihovo mesto, po potrebi, stavljaju smaragdi.

 

U narednim godinama ovo je postala omiljena tijara kraljice Marije – dijelom i zbog toga što je mogla da je nosi sa biserima, sa smaragdima ili bez ičega, u zavisnosti od toga s kakvim nakitom želi da je upari i kakva je prilika u pitanju. Kada je kraljica Marija umrla 1953. godine, Elizabeta je naslijedila i tijaru i veliku većinu bakinog raskošnog nakita. I kraljica Elizabeta je morala da vrši nekoliko popravki na ovoj tijari, da bi na kraju 1988. godine u potpunosti zamjenila dijamantsku traku koja drži krugove na mjestu.

 

Danas je ovo omiljena i vjerovatno najpoznatija tijara kraljce Elizabete. Sama tijara se čuva u odvojenoj kutiji, dok se biseri i smaradgi čuvaju pojedinačno, i svaki kamen je obilježen odgovarajućim brojem – jer se tačno zna koji kamen ide u koji od 15 dijamantskih krugova. Potrebno je punih sat vremena da se nakit zakači na tijaru. Kraljica Vladimirski ukras najčešće nosi se biserima ili bez ikakvih dodataka, a kad se odluči za smaragde, onda obavezno uz tijaru ide i ogrlica sa istim dragim kamenjem.

Kraljica Elizabeta je u nekoliko navrata tijaru pozajmljivala princezi Dajani i vojvotkinji Kamili, ali je Kejt Midlton za sad nijednom nije nosila.

 

Komentari

Komentari

Nema više članaka