Biti jedino dijete nosi sa sobom često neistinitu asocijaciju povezanu s tom ulogom.
Odrastanje kao jedino dijete ima mnoge prednosti kojih ljudi često nisu svjesni, osim ako i sami nisu jedinci.
Ovdje su neke istine koje će vam razjasniti sve zablude o ovoj često neshvaćenoj populaciji.
Ovo je uobičajena zabluda, ali to nije u potpunosti točno. Roditelji jednog djeteta su prilično svjesni mogućnosti da im dijete postane razmaženo i često su stroži nego što bi bili kad bi imali više od jednog djeteta.
Ukoliko nam ocjene u svjedodžbi ne bi bile dobre, znali smo da nam naši roditelji ne bi tek tako prešli preko toga. Ali, ako smo imali izuzetno dobre ocjene, znali smo da će nas naši roditelji nagraditi večerom u našem omiljenom restoranu ili dodatnim satom televizije.
Mi nismo društveno nespretni
Biti jedino dijete ne znači da ne znamo komunicirati sa svojim vršnjacima, samo zato što ne odrastamo uz braću i sestre. Naučili smo odgovarajuće društvene vještine provodeći vrijeme s našim prijateljima i kolegama, kao što to čini i većina djece.
Također imamo rođake i najbolje prijatelje koji se često osjećaju kao da bi mogli biti naša braća i sestre, jer ih poznajemo od kad znamo za sebe.
Volimo provoditi vrijeme sami
Kada odrastate kao jedino dijete, ugodno vam je biti sam. Nije nam stresno u restoranu pojesti ručak u samoći ili pogledati film.
Zbog naše, često introvertirane, prirode više volimo provesti vrijeme u samoći kako bi se napunili energijom, ali to ne znači da ne uživamo u društvu dobrog prijatelja ili u grupi bliskih poznanika.
Mi smo “stare duše”
Kada odrastate kao jedino dijete često pokazujete veću zrelost no što je to uobičajeno za svoje godine, zbog toga što većinu svog vremena provodite s odraslim osobama.
Često dajemo savjete ili imamo perspektivu koja može izgledati iznenađujuće zrela za tako mladu osobu.
Mi isto tako uživamo u glazbi iz prošlosti i starim televizijskim emisijama u kojim uživaju i naši roditelji, jednostavno zato što smo bili izloženi tome tijekom odrastanja.
Mi se takmičimo sami sa sobom
Mi možemo biti marljive osobe, ali nam se ne sviđa natjecanje. Mi se radije natječemo sa sobom kako bi pobijedili naš osobni rekord, umjesto da pokušavamo pobijediti nekog drugog.
Odrastajući razvili smo sklonost prema kreativnim hobijima poput umjetnosti ili drame, umjesto prema ultra-konkurentnom svijetu sporta.
Julia Kitlinski-Hong /lifehack
