I nekad i sad mnoge žene i muškarci ostajali su u lošim brakovima zbog djece. Jedna od njih je i Stephanie Portell, majka dva dječaka koja je godinama pokušavala da ne napušta bračno gnijezdo zbog sreće svoje djece. Udala se dosta mlada, u dvadesetoj godini života zato što je neplanirano ostala u drugom stanju. Da li je tu bio korijen problema ili ne, nije znala, ali joj je već u prvim danima braka bilo jasno da samo jedno od njih želi da uspiju kao par dok se druga strana nije nimalo trudila. Dva različita temperamenta, promjene raspoloženja i privikavanje na ulogu roditelja izazivali su burne svađe između nje i njenog supruga. Oboje su se trudili da ne viču jedno na drugo pred svojim sinom, ali na razvod nisu ni pomišljali. Bili su čvrsto ubijeđeni da moraju ostati zajedno zbog svog djeteta.

Mi smo se pomirili sa idejom da naš brak mora uspjeti i vremenom su nam se temperamenti smirili, raspoloženja su se rijeđe mijenjala i odlučili smo da dobijemo još jednu bebu. Željeli smo svome sinu dati brata ili sestru, a takođe smo htjeli nešto na šta ćemo se fokusirati sada kada je naše dijete poraslo kako ne bismo morali obraćati pažnju jedno na drugo. Mislili smo da će to riješiti problem. Ne znam zbog čega smo tačno odlučili da imamo još jedno dijete, ali ne žalim zbog te odluke nijedne sekunde. Ne samo zbog toga što očigledno oboje volimo svoju djecu već i zato što drugačije vjerovatno ne bismo bili dovoljno hrabri da priznamo da naš brak neće uspjeti. Ne bismo imali dovoljno hrabrosti da jedno drugo pogledamo u oči i prihvatimo da moramo donijeti odluku o razvodu”, iskreno objašnjava Stephanie.

Njih dvoje su sve manje pričali, sve manje stvari su radili zajedno, nisu se ni grlili, ni ljubili, niti vodili ljubav. Nikada više jedno drugome nisu rekli da se vole, nije bilo topline ni ljubavi – no, bilo je prijateljstva i zajedničkih shvatanja da će oboje živjeti takvim životom zbog djece. Još uvijek su imali isti čudan smisao za humor, politička i religiozna shvatanja, slične ciljeve i snove – ali to jednostavno više nije bilo dovoljno.

Sjećam se trenutka u kojem sam shvatila da ću izgubiti sebe i biti nesrećna mama, a on nesrećni tata ako ostanemo zajedno. Naš stariji sin se bližio petoj godini života i trebao je poći u vrtić kada sam ja shvatila da nakon sedam godina pretvaranja moramo priznati da naš brak nije uspio”, otvoreno priča Stephanie i dodaje:

“Moji roditelji su se razveli kada sam ja kretala u vrtić. Moje starije sestre se sjećaju njihovih svađa koje ja ne pamtim jer sam bila jako mala kada su se rastali. I znala sam da ako ne odem kada moj stariji sin napuni pet godina, onda ću ostati dok god budu živjeli s nama. Muž i ja smo čitali knjige o vezama, razgovarali, vrištali, plakali, nismo pričali i na kraju smo otišli na savjetovanje. Savjetnik nam je rekao da smo najzreliji par koji je on u životu upoznao i pohvalio nas je što smo se odlučili za razvod i zajedničko skrbništvo nad djecom.”

Stephanie i njen muž su znali da će moći sami sebe i djecu više voljeti i biti bolji roditelji ako više ne budu živjeli zajedno. Bili su svjesni da će im djeca nedostajati kada budu kod drugog roditelja, ali su znali da će jedino ovako nestati napetost. Dogovorili su se da žive pet minuta jedno od drugog kako djeca ne bi morala biti izložena još većim promjenama i vježbali su kako će im reći da se razvode. Popisali su sve stvari po kući i dogovorili se ko će šta uzeti.

Cijelo to vrijeme na mom licu nije bilo nikakvih emocija, ali sam iza zatvorenih vrata gorko plakala zbog toga što nisam uspjela u onome što sam pokušavala i zato što sam znala da nikada neće postojati takva ljubav kakva je bila naša prema sinovima”, priznaje Stephanie.

Kada je došao dan da potpiše zakup za novi stan, Stephanie to zamalo nije uradila. Ruka joj se tresla, no kada je napokon potpisala dokument, osjetila je da je odluka o razvodu bila ispravna.

Njih dvoje nikako nisu mogli ostati u braku zbog djece. Oboje su bili dovoljno zreli da se nose sa šokom i zbunjenošću koju je razvod donio, znatiželjnim pitanjima u plavim očima njihovog sina i smogli su snage da podijele ulogu roditelja na najzdraviji mogući način. Stephanie priznaje da je nekada presretna što je baš taj muškarac otac njene djece, a nekada se pita kako je uspjela ostati s njim toliko dugo. Nekada se i njen bivši muž pita kako je mogao živjeti s nekim kao što je ona. No, danas je njihova veza važna iz potpuno drugih razloga. Danas je važna zbog djece. I kada se danas posvađaju, uglavnom se u kratkom roku zapitaju koja je poenta njihove rasprave i shvate da to uopšte i nije bitno osim ako se ne tiče djece – a najčešće nema nikakve veze s njima.

Bilo je i trenutaka kada su zbog zajedničkog skrbništva osjetili povezanost, previše se približili jedno drugome i počeli se pitati kako bi bilo da opet pokušaju biti zajedno. Razgovarali su o tome, podsjetili jedno drugo zašto su se razveli i složili se da ipak ne žele opet biti par.

Stephanie i njen bivši muž su kao razvedeni roditelji dvoje male djece postigli veliku stvar – postali su saveznici. Između njih sada vlada harmonija i njihova djeca su srećnija nego ikad. Svaki slučaj je različit, ali razmislite dobro o tome da li treba ostati u lošem braku zbog djece ili ne.

Izvor: Scary Mommy

Komentari

Komentari

Nema više članaka