…  I tako uđem na tu Facebook stranicu o turizmu. Oglasi za putovanja, ponude za hotele, svjetske destinacije, fotografije članova koji su obišli mjesta o kojim sanjam godinama. Kontam, mogu bar sa gledam i da maštam.

Objavim i ja par fotografija s’ lijepih mjesta naše napaćene Bosne i Hercegovine. Oduševljavaju se muškarci i žene. Poneko pošalje i poruku. Ali ruku na srce od sve bosanske ljepote zakačiše se na ljepotu Bosanke. Stigne pokoja porukica tipa “beautiful” , “nice smile”… Da se razumijemo , ne smijem se nikada na slikama posebno ne na ovima poslije 35. Uglavnom kažem da nisam fotogenična. Dok sam mrtva ozbiljna i “pod dobrim” svjetlom ne vidi mi se ni jedna bora i moglo bi se reci da mi je oko 29.

Elem da ne dužim pricu o svojoj ljepoti javi se i jedan zgodan tip. Amerikanac. Otkačim ja njega onako šarmanto po bosanski “ nisam zainteresovana za razgovor” doduše kontam skini mi se s vrata al’ ne znam kako da prevedem.

Uporan neki lik , naivan kontam, ne razumije. Ja jos onako finije kažem: “ Nisam zainteresovana za razgovor gospodine”. Ko zna šta sam zapravo napisala čim se sutradan ponovo javio, zeza ovaj Google translate jer počinje priča kako sam šarmanta, kako nije vidio nježniji i ljepši osmijeh na licu jedne dame. Kontam nesto hajde neka kaže šta ima. Poslije toliko vremena i “bačenih” selfija valjda sam jedan i “okinula” kako treba. Zagledam onu svoju sliku pa pomislim možda sam još uvijek lijepa.

Ne vjerujem više ni sosptvenoj slici ni sopstvenim očima. Poslije toliko pročitanih knjiga , romana i preživljenih situacija u životu sve  mi je nekako poznato i nezanimljivo.

Razmjenimo skraćene životne priče, bar moja je bila u vrlo skraćenoj formi i skontao on da bi meni trebalo pomoći. Hoće da mi pošalje novac da započnem vlastiti posao. Ja se smješkam i kontam za koga me ovaj lik smatra. Pustim ja njega da priča i u jednom momentu se zapitam da ovo nije kakav Bosanac. Laže brate k’o da mi je prvi komšija jer priča mu je kao kod djeteta iz 1. osnovne. Vidim ja na jednoj od slika lentu ukucam na Google (živ nam bio 100 godina) šta znači imati tu lentu i za divno čudo izleti slika čovjeka sa imenom i prezimenom, datumom rođenja, ime oca, adresa… aman sve. I kontam pa on ima taj milion viška sigurno.

Opet mene sumnja i nepovjerenje jede, kao žensko. Ko sam ja da on meni šalje milion?! Kažem ja kako da znam sve o njemu a on plače od smijeha pa doda kako sam zabavna. Čovječe,  ni on meni ne vjeruje. Ukucam ja na Instagram, Facebook, Google ime i prezime i kontam što nisam mlađa da se bar dobro “udomim”.

Stiže poruka na mail od njegove sigurnosne agencije za transport. Traže moje lične podatke. Kontam kako na ovaj način sigurno kradu identitet i pošljem im sve podatke. Godinama razmišljam kako da skinem ovo breme od kredita i zateznih kamata, poreza, i dugova. Kažu ne leže pare  na putu.Hmm, možda su meni ipak legle. Kako god da bude dobro će doći milion dobila a izgubila.  Dobro de, ne baš da ću milion izgubiti.

 

Piše: Sar Ra

Komentari

Komentari