Trebalo bi da znaš šta će te sve čekati u životu, na kakva sve spletkarenja da navikneš i sa kakvim ćeš se ljudima susretati. Ma koliko ću ispod trošiti riječi, samo dvije bi uvijek trebalo da su ti na umu – čuvaj se.
Ne znam da li ti je ćale pametan ili glup što živi u Srbiji, to nije ni bitno toliko, ali barem do fakulteta ćeš i ti živjeti u njoj. Tokom osnovne škole uživaj, to će ti biti najljepši period u životu. Ali, čuvaj se.
Već tada će ljudi početi da ispoljavaju svoju vučiju stranu, da te ogovaraju, da spletkare, da te sapliću i da ne priznaju tvoje uspjehe. Neka te oni ne zanimaju, ne vrijede ni pišljiva boba i apsolutno nemoj trošiti snagu na njih. Ovo možeš da primijeniš i na fakultetu, poslu, pa čak i u široj porodici. Nekad ćeš pomisliti da je problem u tebi, ali ćeš ubrzo shvatiti da nije. Ljudi često umiju da budu govna.
Čuvaj se najljepše zemlje na svijetu, Srbije. Svim silama će pokušati da sjebe sve ono pozitivno što bukti u tebi. Vrlo, vrlo često neke stvari nećeš moći da razumiješ, ali ni ne pokušavaj. Nadam se da će se stvari promijeniti do vremena kada odrasteš i postaneš svoj čovjek, ali gledajući sadašnju konstelaciju stvari – teško. Tvoja mila država ti neće garantovati zaposlenje po završenom fakultetu, sam ćeš morati da se izboriš za njega. A kada već na taj način uči djecu da isplivavaju iz govana, ona i odlaze iz nje – u Njemačku, Norvešku, Austriju… Ako možeš, hoćeš i imaš snage, ostani.
Tvoja mila država neće pokušati da te liječi na pravi način. Najbolji ljekari će otići, a ostaće oni koji će te u domovima zdravlja i bolnicama maltretirati svojim ličnim nezadovoljstvom. Ali, nemoj ni ljekare baš puno da kriviš, Srbija ni njih nije štedjela.
Čuvaj se ljudi. Iako mogu da potpišem da kvalitetnije osobe nikada i nigdje nećeš sresti, postoje i oni, malo drugačiji. Oni koji se razlikuju od tebe i mene. Oni koji će uspjeti zato što država takve ljude njeguje. Zaliva ih. Njih se naročito pazi jer će oni sve uraditi da bi ostali to što jesu – puki šljam. Jer, jebiga, šljam lijepo živi i vozi dobra kola. Ne budi šljam.
Čuvaj se onih koji će ti voditi državu. Ne postoji podjela na ove i one, lijeve i desne, demokrate i nedemokrate. Kada su političari u pitanju, svi su napravljeni po šablonu i štancaju se u fabrici koja „radi punom parom” – Narodnoj skupštini. Osjetićeš strast i pravednost u mnogima od njih, ali ne daj da te prevare. Rijetki su oni koji imaju trunku poštenja i zato se, barem u ovo moje vrijeme, ni ne nalaze na vrhu države. A ovi koji ti vode grad će, barem je to kod mene slučaj, umjesto da pomognu bolesnoj djeci, u centru grada napraviti fontanu. Domaćinski, vala!
Čuvaj se i prijatelja. Uvijek im daj cijelog ili cijelu sebe, ali ne daj da te zajebu. To će vrlo često pokušati da učine. Sakrivaće se pod velom odanog druga, smijaće se pored tebe, ali ponekad i iza leđa. Nauči da ih procijeniš na vrijeme. Ako ti do tridesete godine ostane desetak takvih iskrenih prijatelja, znaj da si bogat čovjek. Treba da naučiš i jedan, možda i najbitniji „zanat” od svih koji postoje – da se izviniš.
I na kraju, čuvaj se i samog sebe. Tvoji lični neuspjesi u životu uvijek će biti samo tvoji i nikada se nemoj vaditi na državu, političku situaciju, nadrkanog profesora, rigoroznog policajca, bezdušnog dečka/djevojku… Bićeš razočaran mali milion puta u sebe, ali ko ga jebe! Pokušaj da iz tih greški zapravo nešto naučiš.
Autor: Miloš Ljuna (Noizz.rs)
