Dragi tata…

Hvala ti što nisi uvijek bio tu za mene – već samo onda kad zaista treba.

Hvala ti što si me naučio samostalnosti.

Hvala ti što si radio kao konj da bih ja mogla da uživam.

Hvala ti to si znao da razlikuješ bitne momente od onih nebitnih.

Hvala ti što si me pijanu vozio na žurke.

Hvala ti što si me pijanu vraćao sa žurki.

Hvala ti što si trpio moje deranje, histerisanje i lupetanje, a da nijednom nisi digao ruku na mene.

Hvala ti što si mi sopstvenim primjerom pokazao kako se ponaša pravi muškarac.

Hvala ti što me nikad nisi osuđivao kad donesem odluku koja je drugačija od one koju bi ti donio.

Hvala ti što uvijek znaš tačno šta treba da kažeš, da bih se osjećala bolje.

Hvala ti što si me tjerao da slušam Džimija Hendriksa umjesto Goce Tržan kad sam bila klinka.

Hvala ti što si me naučio da samo slabići varaju.

Hvala ti što si mi pokazao da i pošten čovjek može da uspije.

Hvala ti što si pun razumijevanja za moje “neću noćas kući”.

Hvala ti što brineš o meni kao da sam dijete, iako imam 25 godina.

Hvala ti što se ne libiš da mi kažeš istinu, čak i kad boli.

Hvala ti što si uvijek spreman da pričaš sa mnom – čak i kad te probudim u dva ujutru.

Hvala ti što ti nikad ništa nije teško da uradiš za mene.

Hvala ti što si mi dao da budem ono što jesam – iako to nije ono što bi ti želio.

Hvala ti što me danas gledaš s ponosom u očima.

Hvala ti što si mi dao sve što imam u životu.

Hvala ti što si mi pokazao šta znači biti čovjek.

Ako možete, zagrlite tatu, recite mu da ga volite. Neće zauvijek biti tu.

Autorica: Ljubica Krstić (Noizz.rs)

Komentari

Komentari

Nema više članaka