Moda je veliki dio života Sare Brajović, ali biste pogriješili kada biste prvo rekli da je blogerka. Jer Sara je i model, pijanistkinja, glumica, historičarka.
Prve korake u svijetu mode je napravila sa samo 11 godina. Rođena je u Parizu, a njeni roditelji su se družili sa umjetnicima, glumcima, dizajnerima, piscima i intelektualcima te epohe. Kao djevojčica u dnevnoj sobi je često zaticala Moraviju, Žana Pola Belmonda, Alena Delona, Kerol Buke. Još tada, dok je jednog ljeta sa porodicom bila na ljetovanju na jugu Francuske, je primijetio i fotografisao Piter Lindberg koji je poredio sa Nastasjom Kinski.
Sarin otac je Vladimir Brajović – Vlada Kaligula. Visok, vitak, dobro građen, sa bujnom plavom kosom, skretao je pažnju gdje god se pojavio. Bio je “ekskluzivac” Vogue-a, snimao s tada najpoznatijim manekenkama Veruškom i Grejs Džons. Stigao je i na film. Slavna režiserka Nina Kampanez u svom filmu “Priča o…” glavne uloge povjerila je paru mladih i nepoznatih, Vladi i Izabel Ađani. Poslije je snimio film “Kaligula”. Dobio je i titulu Malteškog viteza, povelju o tituli i najrjeđi pasoš na svijetu, pasoš ovih vitezova. Mama je bila manekenka koja je radila za Yves Saint Laurenta.
Sara je radila kao model, glumica, pijanistkinja, a diplomirala je svjetsku historiju. Kao modna blogerka doživjela je veliki uspjeh, i bila je u mnogim vodećim magazinima, uključujući i Vogue. Ana Vintur nazvala ju je jednom od najupečatljivijih trendseterki današnjice. Danas živi u Londonu, ali rado dolazi u Beograd.
Dosta putuješ. Koje destinacije su ti onako „za dušu“?
– Za dušu mi je uvijek planina. Jako volim da skijam, a inače sam ljubitelj planinarenja i jako mi prija bavljenje sportom na visinama ljeti. Odredim vrh na koji hoću da stignem i u stanju sam da planinarim satima – neki put slušam muziku, a i neki put u tišini, slušajući prirodu. I jako volim da budem tu sama.
Kakvu saradnju si imala sa magazinom Vogue?
– Puno puta su me slikali za njihova razna izdanja: američko, italijansko, francusko i englesko, a poslije nekog vremena sam počela da pišem članke za američki Vogue.
Kako to da si se okrenula i koncertima, muzici?
– S obzirom da sam studirala na Akademiji Muzike u Parizu klavir i kompoziciju i uvijek sam planirala da se vratim tome kad ta cijela priča emotivno sazri u meni, počela sam da komponujem muziku. Tu su uslijedili i pozivi za koncerte – prvi mi je bio u Rimu u Horti Sallustiani, a drugi u Hong Kongu u okviru Phillips du Pury večere.
Kog kompozitora najradije slušaš, a kog sviraš?
– To je lista bez kraja. Ukratko bih izdvojila: od elektronike Aphex Twin mi je Bibilija, zatim Urmas Sisask, Michael Gordon, Johan Johannsen, Arvo Part. Volim jako Ravela i najradije sviram Debisija. Od naših kompozitora bih izdvojila muziku Vasilija Mokranjca koji je prosto nestvaran.
Smeta li ti vulgarnost svuda oko nas – na ulicama, u medijima…?
– Da, smeta, ali nemam magični štapić od koga bi to nestalo, tako da se adaptiram. Imam talenat da se kompletno isključim.
Kako njeguješ lice i kosu?
– Puno spavanja je lijek za sve.
Šta nikada ne bi obukla?
– Ne volim pretjerano pravila, a samo taj koncept – da nikada ne bih nešto obukla – je jedno pravilo. Ne znam – na primjer neke in cipele ili in tašnu te sezone koje svi imaju ne bih nosila. Jako uzane i kratke haljine ne vjerujem da bih nosila, bar nisam do sada.
Koja mjesta u Beogradu voliš da obiđeš?
– Kalemegdan, donji dio kod rijeke – tamo volim da sjedim u miru i tišini sa svojom kucom. Volim i šetnju pored rijeke.
U jednom intrevjuu si rekla da ti sve brzo dosadi. Postoji li nešto što ti nikada nije dosadilo?
– HRANA!
Plaše li se muškarci koje srećeš lijepih i uspješnih žena ili je to samo prazna priča?
– Zavisi koji. Jaki muškarci se ne plaše jakih žena.
Izvor: Noizz.rs
