Mladiću, voli suze koje tvojoj ženi kapaju iz očiju. Voli ono što radi kada je ljuta. Voli joj 20 kila viška i zube koji nesavršeno vire iz osmijeha kada te ugleda.
Djevojko, voli leđa koja su okrenuta životu na dane. Voli nepočešljanu kosu i neobrijano lice ispod kojeg danima ne vidiš osmijeh.
Voli kako diše i kako šuti kada su prsa puna tuge. Voli smisao za humor koji često nema smisla. Voli ruke koje nemaju uvijek snage podići svijet. Voli glas koji pjeva bez ljepote. Voli smotanost, sramežljivost i lomljivost. Voli kožu koja nije savršena.
Voli nju. Njega onakvoga kakav jest. Ne onakvu kakvu bi ti htio da ona bude. Ne predivnu, savršeno dotjeranu i nasmijanu. Voli ono što ne želiš voljeti. Ono što voljeti nije lako. Jer to je ljubav. To je žrtva. To je snaga. Kada to naučiš, sve ćeš drugo moći. Poslušaj me.
Moraš naučiti voljeti kostima. Sitnim djelovima sebe koje ne možeš dotaknuti. Površno voljenje ne postoji. Ili si čitav nečiji ili nisi uopće. To što mi svašta ljubavlju nazivamo, to je već drugi problem. Voli ono što ne voliš. Voli ono što bi najradije sakrio. Od čega bi pobjegao.To je mladiću ljubav. To je djevojko predanost. Ljepotu je lako voljeti.
