Radi što možeš…
U ovom vremenu konfuzije, traženja i nalaženja, mnogi su se nekako pogubili. Ili su već u ‘Njemačkoj” ili pričaju o onima što su tamo ili su sve svoje „kapacitete” usmjerili ka tom cilju.
Mnogi izvan toga ili na putu do tog cilja provedu i godine (a ja ih znam), ne radeći ništa korisno i onda iz raznih razloga nikad ne uspiju u svojoj nakani (bilo da su već išli ili nisu još nikad).
Nedovoljno znanja i informacija, eventualnog neuspjeha oko zadanog cilja, zakucaju mnoge ljude, najčešće mlade, na još nižu tačku od one na kojoj su bili.
Bilo bi dobro spoznati da nam je nekada najbolje tamo gdje nam je dom. Da shvatimo da ne možemo i ne želimo otići „svi”. Da pokušamo raditi šta možemo i koristiti što imamo. Kada smo „u svom na svom” , da shvatimo da nam i ne treba tako puno, a ako hoćemo možemo i više i ovdje i ja to znam.
Zaboravili smo mnoge situacije kada nam je trebalo samo toliko da preživimo. Ništa nam velike kuće, skupi automobili, namještaj ručne izrade, nije pomogao da budemo živi, zdravi i sretni… Isto smo se rađali i umirali, više se družili i bili bliži jedni drugima, više smo čuvali jedni druge, dijelili jedni sa drugima. Bili smo mnogo zadovoljniji…
Priču završavam pitanjem… Što se to desilo ljudima? Mojoj generaciji?Mlađima i starijima od mene?
A živimo u istom gradu. Tu smo od rođenja, cijeli svoj život! Zašto mene sve ovo nije promijenilo kao čovjeka?
Doživjela sam i sama puno toga , a i dalje želim biti primjer drugima kako se može. I ne spominjem ranija vremena kao nešto što je bilo super ili kako bi mi poslužilo kao izgovor, naprotiv…
Želim da sa svima koji žele kao i ja, stvaramo ovdje i sada, nešto što će sutra drugima poslužiti kao lekcija za bolji život, OVDJE!
