Znaš, mene ne zanima koliko imaš godina i koje planete utiču na tvoju Veneru. Za ljubav ti nije potreban horoskop, nego ruke. I da obećaš da nećeš da mi grizeš prste. Da obećaš da nećeš da grizeš. Zanima me da li se i dalje igraš, onako bez straha i ograničenja. Da te boli uho kad te neko upozori da budeš pažljiv i realističan. Da umiješ da sjediš sa mnom, sretan ili tužan, a da se ne meškoljiš. Da umiješ da sjediš sam sa sobom, kad si tužan, a da se ne trudiš da to potiskuješ. Nego da podneseš.
I odmah da ti kažem, sasvim je okej da ponekad misliš da je život dugo putovanje podrndanim autobusom, koji zapišava svaku banderu. Ili sladunjav parfem. Ili muzika koju ne umiješ da otpjevaš ili odsviraš. Važno je da je razumiješ i da je osjetiš, tu negdje sa lijeve strane, gdje ljudi kažu da je srce. Sasvim je korektno i da misliš da je život isuviše lijepa žena. Ili ružna. Ili samo jedna. Nije u redu ukoliko ne vidiš ljepotu u toj ženi, čak i kad nije lijepa svakog dana.
Znaš, mene ne zanima šta sto pedeset i šest osoba priča o tebi, ili meni. O nama. Sve dok ne ugrožavamo jedno drugo i dok nismo „mi“ samo na papiru. Papir svašta trpi. Da me to zanima, vjerovatno bih ostala u svom selu i cijeli dan bih blejala na tarabi.
Od mene možeš da tražiš sve i da dobiješ ništa. Možeš ništa da ne tražiš, a da dobiješ sve. A, nekad je dovoljno da mi samo kupiš pljeskavicu i da me zagrliš. I da mi kažeš da ti se sviđam, iako sam ti taj odgovor iznudila. I iznuđeni odgovori znaju da izazovu najveći kez. Moj.
Znaš, mene zanima sve ono što stvaram dok su mi oči širom otvorene. I postojaće neki veliki brodovi, a ja ću biti isuviše mala da se na njih ukrcam. I nikada neću razumjeti ljubav koja se ne dešava, nego se nameće. I nikada neću znati šta želim da budem kad porastem. Ali neću zaboraviti da sam kao mala željela da budem Čičak iz „Čudesne šume“. Da vidim sve i da mogu sve.
Za sad, umijem da pravim razliku između dobre i loše knjige, kulturne i nevaspitane osobe, vođenja ljubavi i najprostijeg jebanja, crnog i bijelog, čokoladnog kolača sa dosta fila i čajnih kolutića, estetike i ukusa, ljudi od riječi i ljudi bez riječi, tebe i drugih dječaka.
Čokoladni kolač, ti i ja… e to je već nježnost. To je taj ukus i te ruke… a možda i ljubav.
Autorica: Tijana Banović (Blacksheep.rs)
