Porodica i djeca. Ispunjenje svakog sna. Beskrajna planiranja. Od pet minuta vremena za sebe i cijelog dana za sve nas zajedno, do zajedničkih objeda, kupovina, razgovora koji su samo naši.
Dijete obogati život i sve što on sa sobom nosi. Pa se svaka nedaća lakše podnosi i svaki problem riješi. Jer, tako mora.
Odgovornost. Briga je danonoćna. I kad nemamo, mora da se nađe. I kad nam je loše, već u idućem momentu mora da bude bolje. Jer, ta dva mala plava oka nemaju u koga da gledaju, nego u nas. Roditelje!
A onda, u nekom uglu ulice, u nekom novinskom članku, u nekom TV prilogu čujemo riječ – zanemarivanje. I ona se iz dana u dan ponavlja. Sve češće. Zapitaš se koliko različitih lica nasilja vidiš oko sebe. Prepoznaješ li ih? Znaš li gdje su granice vaspitanja i brige, a gdje počinje zlostavljanje i nebriga?
U knjigama Ombudsmana za djecu RS 2013. godine zapisan je broj 650. Toliko djece je prošlo kroz neki oblik torture, a čak 298 njih, ili ako je nekome lakše, 30,8 odsto bilo je zanemareno u porodici. Ni naredna godina nije bila mnogo bolja. Od 629 mališana žrtava nasilja, mame i tate su zanemarile njih 305.
A šta zapravo znači zanemarivanje? Mnogi ne prepoznaju pa problem nailazi na različita tumačenja.
A Konvencija o pravima djeteta jasno je objasnila. Ono nije ništa drugo do oblik nasilja jer pojedini roditelji ne zadovoljavaju potrebe djeteta, što utiče na psiho-fizički razvoj mališana. To je nebriga i nezainteresovanost da se djetetu obezbijede uslovi za razvoj, njegovanje zdravlja, obrazovanje, emocionalni razvoj, ishranu, bezbjedne životne uslove. Posljedice mogu da budu bolest, ali i zaostajanje u fizičkom, mentalnom i socijalnog smislu.
Dijete je dijete i njegovo nije da brine brige odraslih. Zato su oni tu da budu nadzor i pokažu put. Ali, Nada Grahovac, Ombudsman za djecu RS, kaže da danas to mnogi zaboravljaju.
„Zanemarivanje djece, nažalost, danas je najprisutniji oblik nasilja i osnovni problem je da se različiti oblici zanemarivanja ne prepoznaju na vrijeme ili se ne prepoznaju kao nasilje nad djecom. Tako izostaje reakcija u zaštiti i ostvarivanju dječijih prava na zaštitu od različitih oblika nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja. Posljedice takvih propusta mogu biti vrlo teške i dugotrajne“, objasnila je Grahovac.
Na prvu pomislite da su zanemarena samo ona djeca koja žive u siromašnijim porodicama, a zapravo siromaštvo nije zanemarivanje. Jer, znate za mnogo primjera gdje ljudi nemaju skoro nikakva primanja, a djeci se posvećuje maksimum pažnje, od higijene do ishrane. I svi su srećni, a taj osmijeh je skup kao dragi kamen.
Socijalni radnici, prema zakonima, roditeljima oduzimaju djecu samo ako mališani žive u uslovima opasnim po život i bezbjednost.
Ukratko, dijete ima svoje potrebe, a na nama je da ih maksimalno ispoštujemo. To podrazumijeva primjerenu prehranu, emocionalnu podršku, ličnu higijenu, zdravstvenu zaštitu, brigu o mentalnom zdravlju, sigurne životne uslove, zaštitu od opasnosti u kući, zaštitu od porodičnih svađa i zaštitu od nasilja.
Ako prekršimo ove dječije zakone, zanemarili smo život.
Crne slike reda i svijet pa je, na primjer, u SAD u oko 25 odsto slučajeva zlostavljanja ili zanemarivanja riječ je bila o djeci mlađoj od dvije godine. Nema tu razlike, jednako trpe i dječaci i djevojčice. A zanemarivanje je čak deset do petnaest odsto učestalije od zlostavljanja.
Roditelji koji imaju puno problema zaborave na djecu. Poroci i hronične bolesti, kažu pravnici, dovode do finansijskih poteškoća, što opet može da bude okidač za nebrigu.
Zanemarivanje onog što stvaramo je bolna tema i mnogi od nas vole da vjeruju kako se sve to događa samo u novinama i tamo negdje, a zapravo ovakvih slika ima i u našem komšiluku.
Okrenućete glavu na drugu stranu? Negdje ste i u pravu, nije vaša stvar, ali morate da znate ponešto i o odgovornosti. Kolektivnoj. Moramo da prepoznamo, reagujemo i prijavimo. Tako ćemo možda obrisati suze sa lica nekog bića koje će sutra postati čovjek. Tako ćemo spasiti život!
Izvor: lolamagazin.com
