“Visina kulture određuje se po odnosu prema ženi”, rekao je, nekada davno, Jean De La Bruyère, francuski pisac iz XVII stoljeća.
Mnogo je mudrih i manje mudrih izreka o ženama, ali ova podstiče na razmišljanje o odnosu bh.društva, i javnosti uopšte, prema ženi.
Bosna i Hecegovina je zemlja u kojoj je pravno uređena oblast ravnopravnosti spolova, počev od Ustava, pa do niza zakonskih propisa koji tu ravnopravnost garantuju.
Pitanje ravnopravnosti spolova je globalno pitanje demokratije u jednom društvu. To je i pitanje ekonomske snage društva. Nesporno je da je ravnopravnost spolova ključni element demokratije i preduslov je za bilo koju drugu ravnopravnost, odnosno nediskriminaciju u odnosu na rasu, boju kože, vjeru, političko ili drugo mišljenje, etničko ili društveno porijeklo.
Da li su žene u Bosni i Hercegovini zaista ravnopravne sa muškarcima? NISU!!!! Da li je ravnopravna zastupljenost žena u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti? NIJE!!!! Da li žene, podjednako sa muškarcima, učestvuju u upravljanju javnim preduzećima? NE UČESTVUJU!!! Jeste li zapamtili ženu direktoricu „Elektroprivrede“, „BH telekoma“? NISTE!!!! Koliko ima žena načelnica i gradonačelnica? ONOLIKO KOLIKO JE POTREBNO DA BI IZUZECI POTVRDILI PRAVILO. Je li, od završetka rata ijedna žena bila članica predsjedništva, predsjednica neke od većih stranaka? NIJE!!!! Da li je ženama omogućeno da neometano uživaju u ulozi majke? NIJE!!! Otpuštaju ih sa posla kad zatrudne, pozivaju na rad prije isteka zakonskog roka utvrđenog za porodiljsko odsustvo, porodiljske naknade ne pokrivaju izdatke neophodne za odgajanje prinove. Jesu li žene još uvijek žrtve porodičnog, seksualnog i svakog drugog nasilja? JESU!!!!! Ima li samosvjesnih, uspješnih, obrazovanih žena u Bosni i Hercegovini, koje mogu mijenjati ovu situaciju? IMA!!!!
Tradicija i predrasude ženi dodjeljuju uloge majke, majke, domaćice i seksualnog objekta.
Žena jeste majka, što je najljepši dar koji joj je priroda mogla dati, stub porodice i porodičnog ognjišta, žena nema ništa protiv niti da budu lijepa i poželjna, ali žena je i nešto više: svjesna, sposobna, obrazovana osoba, kadra da se uhvati u koštac sa svim problemima koje ova naša stvarnost nosi i da učestvuje u njihovom rješavanju. Ako je žena predstavljena u javnosti? Da li preovladava tradicionalno viđenje žene ili se neki pomaci ipak događaju?
Predstavljanja u javnosti nema bez medija. Mediji su danas postali stubovi moći – mediji oblikuju mišljenje i mobilišu mase da vrše vlastiti izbor u vezi sa informacijama koje su im stavljene na raspolaganje. Dakle, ovisno od vrste sadržaja i načina prezentacije, oblikuje se i mišljenje publike. Osnovne funkcije medija su, teoretski, informativna, edukativna i zabavna funkcija. No, u trci za tiražom mediji često imaju senzacionalistički pristup, podliježni su različitim uticajima i nerijetko se u medijima krše ljudska prava, a posebno u tranzicijskim zemljama kakva je Bosna i Hercegovina.
Kakvu predstavu o ženi ovakvi mediji šalju u javnost?
Istraživanje koje sam svojevremeno provela, pokazalo je da je veoma malo medijskog prostora dato ženama, a i ako jeste, preovladavaju stereotipi i tradicionalno viđenje žene. Zanemariv je broj članaka (printani mediji) ili priloga (elektronski mediji) koji na afirmativan način govore o ženama, dotiču se tema o položaju i pravima žena ili tretiraju određene probleme sa kojima se žene susreću. Čak i u dnevnim novinama možemo vidjeti niz fotografija golišavih žena, čime se žensko tijelo opet stavlja u prvi plan, kao seksualni objekat. Posebno je interesantno da ni časopisi namijenjeni ženama ne afirmišu dovoljno ženu. Tu i tamo objavi se poneki afirmativni tekst o uspješnim ženama, ali nedovoljno da bi se moglo smatrati drastičnijim zaokretom u predstavljanju žene. Programske šeme javnih RTV servisa ostavljaju jako malo mjesta za aktuelne probleme žena, za ostvarenje njihovih prava ili za njihovu afirmaciju. Istina, lokalne radio i TV stanice daju nadu da se stvari pokreću sa mrtve tačke. Lokalni mediji prate rad civilnog sektora, koji je, trenutno, najglasniji zagovarač prava žena, ustupaju medijski prostor ženama, nastoje skrenuti pažnju javnosti na aktuelne probleme sa kojima se žene svakodnevno susreću, afirmišu uspješne žene. No, ipak, „veliki“ mogu najviše, u smislu uticaja na javnost i relevantne društvene faktore koji mogu nešto promijeniti (organi vlasti, nadležne institucije i sl.).
Internet je promijenio način komunikacije. Medij koji omogućava trenutno plasiranje informacije, ali i dvosmjernu komunikaciju, sigurno je najpogodniji za pravljenje „zaokreta“ u bilo kom segmentu. No, čak i web portali koji su namijenjeni ženama najčešće se bave temama kao što su ljepota, zdravlje, kulinarstvo, majčinstvo. Da, treba nama sve to, ali šta je sa obrazovanjem, zapošljavanjem, karijerama?
Da li nam se, kad sagledamo sve navedeno, želi na fin način potvrditi Konfučijeva izreka da žene zaista jesu ljudska bića, ali niže pozicije od muškaraca i da nikada neće moći ostvariti punu ravnopravnost s muškarcima? Izgleda da je to namjera, a do nas, žena, je hoćemo li na to i pristati.
Umjesto što stalno dokazujemo da smo ravnopravne sa muškarcima (što jesmo samim rođenjem), moramo razbijati opstrukcije u afirmaciji žena, koje, naravno, čine muškarci.
Portal ženski.ba priča priče o uspješnim, samosvjesnim ženama, koje ne pristaju na Konfučijevu tezu. Možda je to potencijal koji može pokrenuti stvari sa mrtve tačke, baviti se konkretnim, životnim problemima žena, i izdejstvovati stvarnu, umjesto proklamovane ravnopravnosti. Ovo je ideja za razmišljanje – do nas je!!!!
Autorica: Mirjana Marinković Lepić
