Predstavljamo vam Eminu Brković, diplomiranu ekonomisticu i poduzetnicu.
Vaš početak ka uspjehu je izgledao kako…?
Svaki početak je težak, a s obzirom da ja nisam u mojoj familiji prva u ovoj branši (više od 50 godina postoji Restoran sa tradicijom u BiH čiji je vlasnik bio moj pradjed), a moja mama je naravno kao mala najviše boravila u tom Restoranu, prema tome, imajući moju mamu pored sebe, nije bilo baš toliko teško. Međutim, njeno životno oprodjeljenje nije bilo ugostiteljstvo, ali je uvijek jednom nogom stajala u kuhinji. Treba izaći van BiH, pa vidjeti da je dobar kuhar u rangu sa nekim od doktora i tek onda shvatiti koja je vrijednost i ponos znati raditi ono što je ljudima svakodnevno, prije i poslije svega najpotrebnije, a to je dobar tanjir. Nije bilo teško pronaći se u ovome svemu. Po povratku iz Italije samo smo naša znanja i iskustva pretvorili u uspješan biznis. Moj tata je također cijeli život bio privatnik, kao i ostatak moje uže i šire familije. I moj dajdža koji živi u Italiji posjeduje lanac svojih ribarnica i čitav život se bavi ribolovom, kao i moji rođaci. Prema tome, poduzetništvo mi je u krvi. 
Zašto volite svoj posao?
Volim svoj posao jer je dinamičan, pun iščekivanja i neočekivanih situacija. Volim da kordiniram i uvodim novitete u svakodnevnicu.
Da li je dan dovoljno dug da uradite / privatno i poslovno/ sve što planirate?
Auuu meni dan nije, a niti će ikada biti dovoljno dug da uradim sve što želim, ali eto, nekako uspijevam to sve pozavršavati. Mislim da ako si okružen dobrom ekipom kako na poslu tako i u životu, može se sve postići.
Kako se opuštate nakon napornog i stresnog dana?
Ja sam već godinama Claun – Doktor Clovn. Zahvaljujući mojim prijateljima iz Italije ovo iskustvo sam prenijela i u BiH, te svaki svoj slobodan trenutak sam provodila na treninzima i u posjeti raznih Ustanova. Prošle godine sam svoje Klovnove iz BiH odvela i u Italiju na dodatnu edukaciju, jer moji prijatelji se bave ovim volontorskim radom već duže vrijeme i vratili smo se bogatiji za još jedno ogromno iskustvo i naravno puno novih prijatelja, Nažalost u zadnje vrijeme ne stižem se posvetiti ovom angažmanu, ali jedva čekam da posložim sve kockice na poslu i da ponovo uplovim u Klovnovske vode. Taj osjećaj bih poželjela svakom i bezuvjetno pružanje ljubavi, osmijeha, zagraljaja onom kome je baš to potrebno, čini svakog čovjeka boljim i ispunjava dušu… Sada imam sasvim malo slobodnog vremena koje provedem sa svojom porodicom i prijateljima. Opuštam se uz dobru muziku i knjigu, kao i dobru komediju.
Životni moto?
Ako ti život ponudi limun, napravi od njega limunadu (smijeh). Šalu na stranu, vodim se motom da „ko ne riskira, taj ne profitira“. Treba rizikovati u životu da bismo nešto ostvarili i treba pratiti svoje snove.
Svima nam ponekad zatreba savjet. Kome vi idete po savjet?
Pa kome drugom nego svojoj jednoj jedinoj majci?! Moja mama mi je najbolji i najveći prijatelj, koja će me objektivno posavjetovati i naravno uvijek pronaći najbolju soluciju i rješenje bilo kakvog problema.
Da li ste bili u situaciji da morate birati između karijere i porodice?
Jesam. Puno toga sam se odrekla radi posla, radi ostvarivanja svojih snova. Uvijek sam radila, školovala se i bila angažovana na svakom mogućem polju. U jednom periodu sam čak mjesecima bila i odvojena od porodice, živjela sam u drugom gradu baš radi posla, radi tih izazova, ali sve je to jedna životna škola i ja ne žalim…
Kako prihvatate kritiku na svoj račun?
Pa niko ne voli kritike, ali ja ih zaista uvažavam. Jedan dio moga posla i jeste saslušati razne kritike, pa potom djelovati na najbolji način. Volim kada mi se kaže u lice ono što ne štima. Nisam nikada voljela ogovaranja i „guranje u ćošak“ problema, te volim biti transparenta i direktna, što naravno očekujem i od svojih prijatelja, poznanika i gostiju. Volim da čujem kritike i savjete osoba kojima sam okružena, jer oni vide puno toga, što meni promakne i naravno skoro uvijek i poslušam.
Najemotivniji trenutak u životu?
Bilo ih je dosta, jer sam zaista emotivna osoba. Mogu izdvojiti nekoliko, a to je kada sam prvi put, nakon više godina ponovo ugledala tablu sa natpisom Tuzla, pa dan kada sam postala tetka prvi i drugi puta i naravno dan mog vjenčanja.
Tri najvažnije stvari u životu?
Porodica, ljubav i sigurnost.
O čemu maštate?
Stalno maštam, stalno nešto smišljam, sanjam i stalno sam u nekom svom svijetu. Došao je i trenutak da počinjem maštati i o proširenju porodice, maštam o narednim destinacijama putovanja i smišljam gdje bismo mogli otvoriti novi restoran 🙂
Spadate li u gurmanske tipove, vaše omiljeno jelo?
Ja gurman? Ma kakvi! (smijeh). Naravno da sam gurman i to veliki. Volim morske plodove, volim ribu, volim sve što je dobro i lijepo za oči. Ali ipak, omiljeno jelo, koje mogu da jedem svaki dan jeste pizza, ali i dobra pasta sa morskim plodovima, te riba.
Da imate moć kakvu biste promjenu napravili u BiH?
Hmmm svašta bih ja promijenila. Svjesni smo da BiH dramatično zaostaje za zemljama u regiji. Mi smo zemlja koja ima puno neiskorištenog potencijala, počevši od energije, vode, tekstila, hrane, prirodnih i ljudskih resursa… Ja sam jedan period radila i u metalnoprerađivačkom sektoru i na tom polju bi se moglo drastično poboljšati stanje i orjentisati se ka izvozu, a „uvezla“ bih puno stranaca. Evo npr.agroturizam je jedan od rješenja, a nikako da se orjentišemo ka nečemu što je u svijetu hit. Ja kada sam u Italiji najviše volim ići u posjetu agroturizmu gdje imaš mogućnost da degustiraš domaće proizvode i da prenoćiš na selu, gdje te domaćin dočeka i ispriča cijeli historijat te regije i njenih stanovnika. Željela bih jedan glavni grad i jednog predsjednika u cijeloj Bosni i Hercegovini, željela bih da svi budemo Bosanci i Hercegovci. Puno omladine napušta BiH nadajući se boljoj budućnosti u inostranstvu. Ja sam cijeli život u Italiji i često putujem, te mogu reći da nigdje ne cvjetaju ruže. Ovdje ima posla, ali nažalost sve je manje omladine koja želi da radi, a potom mašta da ode u inostranstvo, pa makar tamo čistili i wc… Ja se ne slažem sa time, te bih sve učinila da zadržim ovdje omladinu, smanjila bih razne stope poreza, koje svakog mjeseca privatnici moraju da plaćaju, poboljšala posao Centara za socijalni rad, koji su ključni faktor u svakoj normalnoj državi, povećala penzije našim dragim penzionerima, ali prije svega bih olakšala proces investiranja u BiH i dovela razne investitore. Naravno, pohapsila bih i većinu političara.
Na šta ste slabi?
Slaba sam na starije osobe, na djecu, na životinje, na nemoćna lica, na svoju porodicu… Pitajte me na šta nisam? 🙂
Kada je žena najljepša?
Kada ode kod frizera. Šala mala, žena je najljepša kada je voljena, mažena i pažena. I naravno dobro ispavana i odmorna. U suštini… najljepša je kada je sretna.
