…ipak to nije sve što čini život ovog legendarnog dizajnera!
7:00
U Parizu, moja svakodnevna rutina ostaje ista kao kod kuće, u Milanu. Uvijek ustajem rano ujutru, vježbam, doručkujem i čitam novine. Moj trening počinje šetnjom, pola sata napolju ili na traci za trčanje, a zatim se nastavljaju aerobikom. Nakon toga uradim vježbe sa tegovima, i na kraju istezanje i masažu. Moj doručak se takođe ne razlikuje: kafa, tost sa medom i jogurt, ili sveže voće sa nekoliko suhih badema. Često volim da idem u Café de Flore, mnogo više zbog ljudi nego zbog kafe, koju najviše volim da pijem kod kuće. 
Mislim da Parižanke nose modu veoma prirodno, one poziraju sa sofisticiranom elegancijom, i posjeduju orginalan smisao za kombinovanje odjeće i boja. Muškarci imaju veoma jedinstven način elegancije. Tako mogu za sebe da kažem da se oblačim u svoju “uniformu” ili svoj lični dress code, što na najbolji način odražava mene i moju radnu etiku. Moje ubjeđenje je da moja obična majica (imam ih oko 40) ili plavi džemper mi pomažu da usmjerim pažnju na sebe i ono što govorim.
10:00
Moja veza sa Parizom je počela kada sam radio za Cerruti, sredinom 1960-ih. Kada se održavao važan događaj u njegovoj radnji, Nino Cerruti me je ljubazno poveo sa sobom. Bio sam fasciniran gradom koji je ostavio veliki utisak na mene. Moja omiljena sjećanja na Pariz su povezana sa ranim godinama moje karijere, prve izazove i prijatelje koji nažalost nisu više sa nama. Kada sam napustio Cerruti, iz zadovoljstva sam posjećivao ovaj grad. On je divan i važan, elegantan i nezaustavljiv. Mnogo je drugačiji od Rima. Po mom mišljenju, Pariz posjeduje nešto Nordijsko, ponekad je isključen i hladan, ali to mi se sviđa.
Sada sam se vratio kao poduzetnik zbog svog ličnog biznisa- Armani Privé revije, tako da sam tome posvećen u velikoj mjeri. Ali kada imam slobodnog vremena u Parizu, postoje mjesta koja volim da posjetim, kao što su Chez l'Ami Louis, tipičan brasserie restoran. Ulazak u njega je kao vraćanje u prošlost. Ili L'Écume des Pages koji je prepun knjiga iz cijelog svijeta. Takođe uživam da koračam St.-Germain-des-Prés ulicom. To je prelijep dio grada sa šarmantnim starim zgradama i živopisnim pogledom na Ajfelov toranj. Uvijek volim da stojim na Pont Alexandre III mostu, koji takođe pruža jedan od najboljih pogleda na Pariz. 
12:00
Ranije smo posjedovali Emporio Armani radnju u Boulevard St.-Germain, te smo imali priliku da obnovimo njenu strukturu. Tada sam radio na novom konceptu, svjetlima i samom okruženju koje usmjerava klijente, uz istovremeno povećanje proizvoda. Takođe smo renovirali Emporio Armani kafe koji i danas radi. Nikada nisam očekivao da ću imati toliki uspeijh sa malim restoranom u srcu Pariza, opozit gore pomenutog Café de Flore. Imam stan iznad moje radnje, mali studio. Obožavam to – odlično je urađeno, veoma udobno, i na dohvat ruke. Mogu da se zaustavim na stepenicama, jedem u kafeu, a onda odem u showroom.
13:00
Ako jedem u Emporio Armani kafeu, obično naručujem rižoto ili pastu sa pardajz sosom u zimu; u ljeto, volim caprese salatu, isjeckani parmezan ili svjež rikota sir. Zato što je Pariz veoma prestižna destinacija, a posebno ova adresa koja se smatra jednom od najživljih gradskih područja, činilo se da je to savršena prilika da predstavim svoju Emporio Armani kolekciju.
Pokušao sam još davne 1998., ali ta želja je bila neispunjena do nedavno. Mnogi znaju za priču da mi nije dozvoljeno da predstavim svoju Emporio Armani kolekciju u Parizu, i to godinama unazad. (francuska policija je zatvorila njegovu reviju u martu 1998, sat vremena prije početka, zbog navodne zabrinutosti za bezbjednost). Imao sam svoje Emporio revije u Njujorku, i zajedno sa Giorgio Armani etiketom za neke posebne događaje, ali Emporio kolekcija nije napustila Italiju posljednjih 15 godina.
15:00
Priprema za reviju u Milanu ili Parizu je ista, baš kao i koraci koji vas vode do nje. Jedini izazov je vrijeme: sve treba da bude spremno, zašta je u velikoj mjeri zaduženo osoblje. Ostatak slijedi uobičajenom brzinom, te postaje neka vrsta rituala. Uzbuđenje se ne mijenja. Poslije 40 godina u poslu, i dalje svoje revije doživljavam magičnim trenutkom.
18:30
Volim da kupujem u prodavnicama namještaja koje se nalaze u St.-Germain ulici. Uvijek pronađem nešto što ukrade moju pažnju. Prvi put sam tamo otišao sa Peter Marinom kada je dizajnirao moju kuću u Milanu. Kupio dosta komada i potrošio sam pravo bogatstvo na njih. Svaki put kada sam u Parizu, nakon što sam završim sa radom u showroomu, dozvolim sebi malu šetnju kroz galerije koje se nalaze u ulicama Rue Bonaparte, Rue de Seine i Rue des Beaux-Arts.
Po svojoj prirodi nisam party manijak, ali popularnost i moj posao podrazumijevaju i ovaj aspekt. Volim da ugostim goste, porodicu, prijatelje i kolege sa posla u svojoj kući i pozovem ih na večeru. Hrana je obično italijanska- antipasto (predjelo) koje čine mocarela i paradajz, šunka i dinja, ili supa u zimu. Nakon toga slijedi pasta pomodoro i rižoto, ili piletina/riba sa povrećem, kao i dezert – sladoled ili domaći kolač. Uživam da svoju modu i ideju lifestylea uvodim u svoj svijet. 
22:00
Nakon revije, prvo slavim sa svojim osobljem i prijateljima, a onda se odmaram i idem kući. Na kraju ispunjenog, emotivno intezivnog dana, volim da sjedim na sofi i gledam televiziju. Upravo sada gledam Narcos, i BBC seriju- War and Peace. Kada sam kući u Milanu, moje mačke, Angle i Mairi, vole da se uviju i leže pored mene.
Izvor: Elle.rs
