Mehmed Meša Selimović (26. april 1910. -11. jul 1982) je bio istaknuti jugoslovenski pisac iz Bosne i Hercegovine, koji je stvarao u drugoj polovini 20. vijeka. Najpoznatija djela su mu: “Tvrđava”, “Derviš i smrt”, “Tišine”, “Eseji i ogledi”. Dobitnik je brojnih nagrada među kojima su NIN-ova, ali i Njegoševa nagrada.
Ovo su samo neki od njegovih inspirativnih citata:
- Boj se ovna, boj se gov*a, a kad ću živjeti?
- Čovjek se navikne na svaki smrad.
- Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćes veći razlog.
- Kad mi je teško, bežim u samoću; kad mi je još teže, tražim dobre ljude.
- Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati ni tražiti joj razlog.
- Najgore je kad ljudi ćute, kad se ne objasne, pa svaka sumnja ima pravo na život. I moja i tvoja…
- Najveća mudrost u životu je da čovjek pronađe pravu ludost.
- Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ kaže. Kako onda misliš da živiš?
- Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko može čovjek sam sebi.
- Osveta je kao pijanstvo, nikad nije dosta.
- Suze mi teku od smijeha. Ako prestanem da se smijem, ostaće samo suze.
- Svakome ću priznati pravo da me prevari, osim prijatelju.
- Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.
- Znaš li šta je najljepše u životu? Želja, prijatelju.
