Predstavljamo vam Jasminku Jukić, predsjednicu Udruženja “HO HORIZONTI”, još jednu od “Super žena”.
Vaš početak ka uspjehu je izgledao kako…?
“Moj prvi posao bio je posao prevodioca u međunarodnoj organizaciji Norveška narodna pomoć (NPA) u okviru projekta „Žene skrivene žrtve rata“. Kao i hiljade drugih Tuzlaka i Tuzlanki, tih ratnih godina tražila sam posao da preživim, ali isto tako i priliku da nekako pomognem i drugima. Željela sam raditi nešto korisno i doprinijeti da nam bar malo bude lakše u teškim, ratnim vremenima. Uspjeh, karijera…. ma to mi nije bilo ni na kraj pameti… Kada sam gotovo izgubila svaku nadu da ću naći posao, sasvim slučajno saznam za konkurs u NPA. Nisam se nadala da ću baš ja biti izabrana među stotinama drugih, ali pomislih da trebam pokušati. I dobila sam posao – i to je za mene bio uspjeh, moj lični uspjeh… Ili čista sreća?? Kako god, tada je sve krenulo… Pored prevođenja, ubrzo sam počela obavljati i administrativno-finansijske poslove. Radila sam i učila, upijala znanje od naših i stranih eksperata i ekspertkinja, pohađala mnogobrojne seminare, konferencije, radionice iz različitih oblasti – od administrativno-finansijskih i menadžmenta do psiholoških. Iz dana u dan sam unapređivala svoje znanje, sticala nove vještine i osjećala sve veću sigurnost i zadovoljstvo. I imala sam ogromnu podršku članica projektnog tima koje su uvijek bile tu da me ohrabre… bez njih ne bih bila tu gdje sam sada. Iz projekta „Žene skrivene žrtve rata“ nastalo je Udruženje „HO HORIZONTI“ i bila sam prilično hrabra kada sam te 1999. godine prihvatila ogromnu odgovornost – ponuđenu poziciju predsjednice Udruženja. Jedan od najbitnijih poslova koji obavljam kao predsjednica Udruženja jeste kreiranje uslova za finansijsku održivost kroz izradu projekata i apliciranja različitim međunarodnim organizacijama, kako bi uspješno pomagali našoj ciljanoj populaciji (žene i mladi). Svi koji rade u nevladinom sektoru znaju kakva je tu borba za opstanak. Jako je stresno i neizvjesno, nikada nismo sigurni da li ćemo uspjeti obezbijediti sredstva za naše aktivnosti. Ipak, do sada sam uspijevala, naravno uz podršku i rad malog, ali vrijednog tima. Uspjeli smo obezbijediti sredstva za aktivnosti koje zajedno sa našim korisnicima i korisnicama identifikujemo kao potrebne. Veliku pažnju posvećujem i razvijanju saradnje i partnerskih odnosa sa drugim organizacijama u BiH, jer samo zajedničkim radom možemo puno više postići. Svojim radom doprinijeli smo da se fokus međunardonih organizacija zadrži i na pitanjima ženskih ljudskih prava, rodne ravnopravnosti i izgradnje mira u našoj lokalnoj zajednici.”
Zašto volite svoj posao?
“Sretna sam jer imam posao koji sam kroz dugi niz godina zavoljela, u kome sam se pronašla, koji me ispunjava, koji je postao sastavni dio mog života. Znam da radim nešto korisno za dobrobit društva u kome živimo. Za buduće generacije… U našem patrijarhalnom, tradicionalnom društvu promjene idu jako sporo, ali kad vidim uspjehe koje žene postižu u poslovnom svijetu, postaju neovisne i psihički jake, kada vidim da ima žena u politici i javnom životu (iako još uvijek premalo), kada čujem da je počinilac nasilja nad ženom kažnjen…. znam da sam doprinijela da se makar za malo nešto promijenilo. I to mi daje snagu i volju da nastavim. Posebno sam sretna kada radimo sa mladima i kada kod njih vidim motivaciju, pozitivnu energiju, smjelost i akciju za promjene. Sretna sam kada vidim kako sa puno entuzijazma planiraju i realizuju svoje aktivnosti, kada se druže i stvaraju prijateljstva uprkos svoj aktuelnoj nacionalističkoj retorici i podmetanju straha i netrpeljivosti jednih od drugih… i znam da ima nade… i nastavljam…
Osim toga, kroz posao kojim se bavim imam priliku da puno putujem što je zaista neprocjenjivo životno iskustvo.”
Da li je dan dovoljno dug da uradite / privatno i poslovno/ sve što planirate?
“Nažalost, nije…”
Kako se opuštate nakon napornog i stresnog dana?
“Iskreno, ništa me ne može opustiti kao pola sata – sat vremena dobrog, okrepljujućeg sna nakon napornog dana. Sva sreća pa si to mogu priuštiti. A onda ide priča kako se opuštam uz dobru muziku,film druženje sa dragim prijateljima…”
Životni moto:
„Neuspjeh nije najstrašnija stvar na svijetu. Najstrašnije je ne pokušati“.
Svima nam ponekad zatreba savjet… kome vi idete po savjet?
“Kada mi je savjet potreban tu su uvijek moja mama, sestre i iskreni prijatelji.”
Da li ste bili u situaciji da morate birati između karijere i porodice?
“Ne.”
Kako prihvatate kritiku na svoj račun?
“To zavisi od koga je kritika i s kojom namjerom je upućena. Ako osjetim da je dobronamjerna prihvatam je bez problema. Medjutim, one druge… e, to teško prihvatam, pa reagujem prilično emocionalno.”
Najemotivniji trenutak u životu…
“Imala sam zaista mnogo emotivnih trenutaka u svom životu, ali kad već treba da izdvojim samo jedan, rekla bih da je to rođenje mojih sestričina. To je najljepši i najradosniji trenutak u mom životu… Zapravo, to su dva trenutka.”
Tri najvažnije stvari u životu?
“Porodica, prijatelji i posao.”
O čemu maštate…
“O putovanjima…”
Spadate li u gurmanske tipove, vaše omiljeno jelo?
“Mislim da jesam gurmanski tip, jer uživam u hrani koju volim, iako ne jedem puno. Nemam neko posebno omiljeno jelo. Izdvojila bih mediteransku i italijansku kuhinju. I da, obožavam čokoladu…”
Da imate moć kakvu biste promjenu napravili u BiH?
“Uh, promijenila bih puno toga. Malo je prostora i vremena da sve nabrojim. Ali, kao prvo, dala bih šansu mladim, sposobnim ženama i muškarcima. A mi imamo mnogo takvih koji, nažalost, odlaze iz BiH.”
Na šta ste slabi…?
“Djecu, stare, bespomoćne…”
Kada je žena najljepša…?
“Kada je u dobrim odnosima sa samom sobom… zadovoljna i sretna.”
Vaš Ženski.ba
