Radio Kameleon i portal Ženski.ba pokrenuli su projekat “Super žena”, koji je kontinuiranog karaktera. Tokom cijele godine moći ćete čitati priče o uspješnim ženama u Tuzlanskom kantonu.
Predstavljamo vam Selmu Kešetović “Super ženu”, koja je magistrirala rodne studije na Centru za interdisciplinarne postdiplomske studije u Sarajevu. Piše (i objavljuje) prozu, poeziju i eseje. Dobitnica je nagrade Fra Grgo Martić za poetski prvijenac.
Vaš početak ka uspjehu je izgledao kako…?
“Kao i većini drugih žena, teško i mukotrpno. BiH društvo je duboko patrijarhalno i kao takvo, ženu promatra kroz njezin rod, a ne kroz njezine kvalitete. Nema veze čime se bavite, koliko se dajete za druge, koliko ste uspješne, uvijek ćete nailaziti na prepreke, omalovažavanja, ignoriranje itd. Nikad niste dovoljno dobre. Moja je sreća što sam to vrlo rano skontala. Još dok sam klinka bila, prije nego ću upoznati feminizam, znala sam da je nešto užasno trulo u samim temeljima.
Ali imala sam i tu sreću da sam imala razne pomagačice i pomagače koji su me usmjeravali/e i inspirisali/e, počev od moje mame koja se hvalila mojim prvim napisanim pjesmama, preko moje razredne i profesorice bosanskog jezika u Gimnaziji Ismet Mujezinović, pokojne Jasmine Baraković, koja je prepoznala moj talenat, ali i moje autsajderstvo nije shvaćala kao nešto što treba kazniti i suzbiti nego nešto što treba razumjeti i afirmirati. Moje literalne i filmske heroine, feministice, prijateljice, uvijek sam nalazila inspiraciju u ženama, ali i muškarcima koji odbacuju norme patrijarhalne norme muškosti. Međutim, muškarci rijeđe istupaju iz grupe i razvijaju vlastitu individualnost”
Zašto volite svoj posao?
“Zato što mi daje priliku da inspirišem druge da budu kreativni/e ili da se bore protiv mehanizama represije i uništavanja individualnosti. To je neki način na koji ja definiram uspjeh, nikada nisam cijenila ljude koji žele graditi ono što malograđanski nazivaju karijera, da ih netko vuče za rukav ili da stječu moć koju će koristiti samo za svoju korist. Nekada u stanju duboke tame i malodušnosti, zapitam se čemu sve, a onda dobijem poruku od nekoga koji je zahvaljujući onom što ja radim dobio/la krila ili otvorio prostor za druge ljude da uspiju. I onda se sjetim zašto to radim. Na kraju dana, meni je najbitnije da sam moralna osoba, jer ako sam nekoga povrijedila ili oštetila u bilo kom smislu, ja ne mogu da to racionaliziram i idem dalje.”
Da li je dan dovoljno dug da uradite / privatno i poslovno / sve što planirate?
“Nekad ni 100 sati nije dovoljno, ali nekad vala samo želiš da taj dan konačno završi.”
Kako se opuštate nakon napornog i stresnog dana?
“Opuštam se samo kada spavam, zato volim da spavam. Bilo šta drugo da radim, uvijek aktivno razmišljam, bilo da čitam knjigu, gledam blokove serija ili komuniciram sa ljudima, pa me to sve isrpljuje. Nema te dovoljno banalne stvari za koju se ja ne pitam „tko, šta, gdje, kako, zašto“.”
Vaša omiljena izreka?
“Mislite na one izreke Paola Koelja na flašicama Jane? Nemam ja to. Ne čitam Koelja, a kupujem domaće.”
Svima nam ponekad zatreba savjet… kome vi idete po savjet?
“Idem Lamiji svojoj na facebooku… (smijeh) Lamija Kosović je moja bivša predavačica sa rodnih studija u Sarajevu koja je trenutno u Americi, i onda ja lijepo kažem: „Lamija, baci mi tarot“, i ona meni baci tarot i uvijek kaže: „Selma, tako je i tako, a sve je do tebe“. A onda ja kažem: „Može li jednom da ne bude do mene da se malo odmorim?“ Kao klinka negdje sam pročitala da ljudi načelno i ne žele savjete nego samo da sebe čuju naglas kako govore o nekoj dilemi, a u suštini su već odlučili/e. To mi je imalo smisla, pa se tako nitko nije baš usrećio da dobije savjet od mene, tek onako usputno „Ne znam šta da ti kažem“. Vjerovatno zato i mene kažnjavaju jednakim tretmanom, čak i kada tražim savjet, nikada ga ne dobijem.
Da li ste bili u situaciji da morate birati između karijere i porodice?
“Biste li to pitanje postavili muškarcu?”
Kako prihvatate kritiku na svoj račun?
“Kao što je jednom hrvatski kritičar Dražen Ilinčić rekao, nisam tako bahata da potražujem kritiku. Meni je pohvala sasvim dovoljna.”
Mane kojih bi se riješila?
“Rekla bih da previše imam empatije prema svim živim bićima. To je pakao. Bez obzira koliko je čovjek đubre, ja mogu suosjećati sa njim. Svaki put kada vidim bespomoćnu macu ili cuku, ja se emotivno raspadnem. Mrzim činjenicu da jedemo druga živa bića, a istovremeno ne mogu da prestanem jesti meso i mrzim sebe zbog toga. Prepostavljam da u nekom normalnom društvu to nije mana, ali u BiH te to sprečava da sama budeš đubre, da gaziš, iskorištavaš i laktaš se do nečega što se malograđanski shvaća kao uspjeh. Ne znam da li bih se riješila toga, ali teško je tako živjeti.”
Tri najvažnije stvari u životu?
“Nakon iščitanog brda filozofije i 33 godine aktivnog promišljanja o smislu života, sa sigurnošću mogu reći da nemam pojma.”
Neostvarena želja?
“Moja poznanica je jednom rekla da ne može prežaliti što nije napisala „Pustu zemlju“ od T.S. Elliota. Ja sam joj rekla da ja ne mogu prežaliti što nisam napisala Harry Pottera, i to ne samo iz finansijskih razloga, uvijek sam htjela tako nešto napisati umjesto blata ljudskih drama i kompleksa. Tako da mi je neostvarena životna želja upravo ta: cijeli dan pišem SF romane i scenarije za humoristične serije.”
Spadate li u gurmanske tipove / volite li jesti i kuhati?
“Postoje ljudi koji ne vole slatkiše, ili grickalice, ili tjestenine, ili tako određenu vrstu hrane, a moje je proklestvo da volim jesti sve. U kuhinji, pak, nisam najsrećnija opcija.”
Vaše omiljeno jelo?
“Sad ja rekoh, nisam izbirljiva. Iz svakog jela znam izvući dobrotu.” (smijeh)
Vaš omiljeni parfem?
“Paco Rabanne Black XS”
Vaš mali beauty trik?
“To je sigurno način na koji moj crveni ruž uvijek završi na zubima ili pozamašnim obrazima ili kad stavim maskaru, pa zaboravim i dobro istrljam oči, pa se onda pitaju „Kako si samo to uspjela?“, a ja se samo samozatajno nasmijem „To meni dolazi prirodno“.”
Vaš Ženski.ba
